Mračne tajne hrvatskih dvoraca: Od krikova zazidane Veronike do duha bijele gospe
Raskošni, veličanstveni i često zaboravljeni, hrvatski dvorci svjedoci su bogate povijesti, burnih vremena i života plemstva koji se nekoć odvijao iza debelih zidova i pod svodom zlatom ukrašenih stropova. Raspršeni po ravnicama Slavonije, brdima Zagorja i zelenim proplancima središnje Hrvatske, ti arhitektonski biseri čuvaju mnogo više od lijepih pročelja i uređenih vrtova. Neki od njih kriju legende o izgubljenim ljubavima, sablasnim pojavama i zločinima prešućenim stoljećima. Njihove kule i zidine svjedočile su krunidbama, raskošnim balovima, ali i krvavim opsadama i tihim spletkama dvorskih hodnika.
Ipak, ono što najviše privlači znatiželjnike nisu samo povijesne činjenice, već i priče koje se prenose s koljena na koljeno, legende koje zamagljuju granicu između stvarnosti i mita. Svaki kamen ugrađen u ove utvrde mogao bi ispričati svoju priču, a neke od njih toliko su moćne i tragične da odjekuju i danas, šapućući o zabranjenim ljubavima, okrutnim vladarima i duhovima koji nikada nisu pronašli svoj mir.
Jedna od najpoznatijih i najtragičnijih hrvatskih legendi zasigurno je ona o Veroniki Desinićkoj čija je sudbina neraskidivo vezana uz zidine dvorca Veliki Tabor. Priča o zabranjenoj ljubavi između lijepe pučanke Veronike i oženjenog plemića Fridrika, sina moćnog Hermana II. Celjskog, započela je strastveno, no ubrzo je krenula mračnim putem. Nakon što je Fridrikova supruga, Elizabeta Frankopan, pronađena mrtva pod misterioznim okolnostima, ljubavnici su pokušali pobjeći. Međutim, Hermanov bijes bio je nezaustavljiv.
Sustigao ih je, sina bacio u tamnicu, a nesretnu Veroniku optužio da je vještica koja je zavela njegova sina. Ubrzo je okrutno ubijena, a legenda kaže da je njezino tijelo zazidano u same zidine dvorca. Do današnjeg dana, posjetitelji i mještani tvrde da se u olujnim noćima hodnicima Velikog Tabora prolama Veronikin neutješni plač. Da bi priča bila još jezivija, govori se kako se na blagdan Svih svetih oko dvorca može vidjeti sablasna povorka kostura.
Sličnu priču o duhu koji traži pravdu krije i dvorac Prandau-Normann u Valpovu, jedan od najvećih u Hrvatskoj. U 19. stoljeću, pukovnik carske konjice koji je boravio u dvorcu tvrdio je da ga noću pohodi duh mlade djevojke, poznat kao bijela gospa. Prikaza mu je ispričala da je ubijena stoljećima prije i da je njezino tijelo bačeno u prostor između dvorske kapele i ledare. Duh je bio nemiran, tvrdeći da neće pronaći mir dok njezini posmrtni ostaci ne budu dostojno pokopani.
Zaintrigiran i uznemiren pričom, barun Prandau naredio je iskapanje na točno navedenoj lokaciji. Na opće zaprepaštenje, radnici su pronašli kostur mlade žene. Mnogi su vjerovali da kosti pripadaju Katarini, hrabroj junakinji koja je, prema predaji, sudjelovala u obrani valpovačke utvrde od turskih osvajača.
U srednjovjekovnom srcu Istre, renesansni kaštel Morosini-Grimani u Svetvinčentu ne čuva samo kamenje i oružje, već i mračne legende o ljubavi, izdaji i misterijima. Usred glavnog trga u Svetvinčentu, unutar zidina velebnog kaštela, 1632. godine odigrala se stravična scena. Na lomači je spaljena Mara Radolovich (ili Radoslović), lokalna travarka koju su njezini sumještani, kojima je nekoć pomagala, optužili da je vještica u dosluhu s vragom. No, povijesni šapat sugerira mračniju i prizemniju pozadinu njezine tragične sudbine.
Gotovo stoljeće kasnije, 1713. godine, kaštel je bio pozornica sasvim drugačijeg, ali jednako zagonetnog događaja. U Svetvinčentu su se održavale viteške igre, nalik Sinjskoj alci, a među dvadeset i jednim natjecateljem pojavio se nepoznati konjanik čije je lice bilo skriveno vizirom. S nevjerojatnom vještinom, nadmašio je sve suparnike i odnio pobjedu. No, kada je došlo vrijeme za preuzimanje zaslužene nagrade, pobjednik ju je odbio, okrenuo konja i odjahao iz Savičente, nestavši bez traga jednako misteriozno kao što se i pojavio. Njegov identitet i razlozi njegova odlaska ostali su vječna tajna. Sumnja se da njezina jedina krivnja nije bila magija, već zabranjena ljubavna afera s jednim od moćnih plemića iz obitelji Grimani, tadašnjih gospodara kaštela.
Mračne legende ne zaobilaze ni okolicu glavnoga grada. Nad Zagrebom bdije Medvedgrad, utvrda čijim je hodnicima, prema priči, nekoć vladala zloglasna Crna Kraljica. Povjesničari vjeruju da je riječ o Barbari Celjskoj, moćnoj i opasnoj ženi koja je navodno sklopila pakt s vragom.
Legenda kaže da je bila poznata po svojoj ljepoti, ali i okrutnosti, te da je imala brojne ljubavnike koje bi, nakon što bi joj dosadili, bez milosti bacala s najviše kule.
Ipak, nisu sve hrvatske legende tako mračne. Na strmoj litici Okić u Samoborskom gorju nalazi se priča o dobroj vili s Plešivice. Tijekom turske opsade koja je trajala tri godine, branitelji drevne utvrde ostali su bez hrane. U trenutku očaja, pojavila se vila i savjetovala im da preostale zalihe hrane ponude turskoj vojsci. Zbunjeni takvim potezom, Turci su pomislili da utvrda ima neiscrpne zalihe te su odustali od daljnje opsade.
