Bijele papuče treba obuti u šminkerskom, dizajnerskom Muzeju Apoksiomena. Još sve miriše po novom.
– Imamo šarenu sobu cijelu u tepihu od 675 kilograma vune, sve je ručni rad. Da svatko uđe u cipelama, ne bi se dugo očuvalo... – govori mi na ulazu u muzej Andrea Blažević, v.d. direktorica, pa kaže:
Idemo polako, a Andrea ponosno priča:
– Na Mediteranu ne postoji muzej koji je, poput našeg, dizajniran samo prema jednom izlošku. A naš lošinjski Apoksiomen jedini je brončani u jednom komadu. Ima brata blizanca u Beču, ali bečki je sastavljen od 234 komadića. Naš je cijeli, nađen uz očuvano postolje.
Na Mediteranu ne postoji drugi muzej koji je dizajniran oko jednog kipa, ali naš je Apoksiomen najljepši
Priča u muzeju traje 45 minuta, u nizu prostorija, u kojima se gradi napetost prije nego što se posjetitelj nađe pred Apoksiomena. Među sobama je i Crna, u kojoj je vrlo hladno, jer simbolizira morsko dno, dubinu od 45 metara na kojoj je statua ležala dva tisućljeća.
Ono što se meni svidjelo jest činjenica da je u statui pronađeno gnijezdo poljskog miša! I koštica masline. Rimljani su pljačkali Grke, statuu negdje odložili, i u nju se uselila obitelj glodavaca, koja je unutar Apoksiomena živjela – generacijama.
Kad je kip pao u more, kuća im je potonula. Dosad je, a muzej je otvoren krajem travnja, brončanog ljepotana vidjelo više od deset tisuća gostiju. Izvan muzeja u Lošinju je sve – ‘tranquillo’. Mirno, opušteno! Gledajući zalaz sunca, pišem ovaj tekst, prilazi mi konobarica:
– Pišete, a ne gledate u laptop? – čudi se. Ne bih inače sve stigao.
– Lijepo je vidjeti još nekog da radi, jer ovdje se svi samo odmaraju i uživaju. Uzeo sam i ja ručnik, pravac novootvoreni beach-bar na Čikatu. Reklamira se na isti način, romantično i opušteno mjesto. Tako je to na ovom otoku, nije slučajno Apoksiomen baš ovdje ‘skliznuo’ s broda.
Dobra vijest, da se u moru ispred Lošinja nedavno pojavio novi dupin! Mladunče...
>> Što je jeo Apoksiomen? Riblja jela kakva i danas kuhamo
