Kemijski dodaci jelima: Bez "E brojeva" hrana nezamisliva!

Svaka zamisao o čisto tzv. ekološkoj prehrani u današnjem vremenu pada u vodu istog momenta kad je izrečena. Tvrdim to zato jer ljudi vole mliječne proizvode, konditorske proizvode, mesne proizvode, nije im sam da bace neku životinju na roštilj ili sami u avanu tuku maslac, nego se za to nema vremena, a većina voli okus industrijskih prerađevina. Volimo kulen, zimsku, hrenovke, tirolske, šunke u ovitku, pečene i dimljene vratove i karee, konzerviranu ribu, paštete, volimo jogurt, svježi sir, svježe i trajno mlijeko, slatko i kiselo vrhnje, acidofilno mlijeko, topljene i čvrste sireve, volimo bombone, čokolade, razne slatke namaze, misli, čips, smoki, štapiće, slani kikiriki, volimo slatka i žestoka alkoholna pića, pivo, vino itd., i tome sl. Tko danas može bez toga?! Rijetki ljudi, vrlo rijetki. Zato je svaka misao o nekakvoj ekološkoj čistoći prehrane utopija, obična bajka.

Da se čovjek hrani punozrnatim žitaricama, maslinovim uljem, orašastim plodovima, da izbjegava kruh i mliječne proizvode, ne bi uopće razmišljao o tim famoznim E-dodacima. Ako ste redovito na dijetama za mršavljenje,sama zamisao da svoju prehranu utemeljite na žitaricama može vamm se učiniti radikalnom, ali sjetite se da Kinezi već tisućama godina temelje svoju prehranu na ugljikohidratima te da jednostavno kuhane osnovne namirnice - pogotovo integralne - imaju nizak postotak masnoće, a obiluju vlaknima i nutrijentima. Jeftine su, jednostavno se pripremaju, iznimno su raznovrsne, ukusne i zasitne, pogotovo ako se uz njih jede svježe skuhan cai (jelo od povrća).

Zapadnjačke dijete s visokim udjelom bjelančevina samo su kratkotrajno djelotvorne. Dugoročno gledano, uskratiti tijelu ono što mu treba i zamijeniti to hranom koja je bogatija masnoćom i ima manje hranjivih sastojaka ludost je koja je osuđena neuspjeh. Neke su dijete posebno opasne jer ne ograničavaju samo unos žitarica, nego i većine mahunarki, voća i povrća, na taj nam način uskraćuju vlakna, vitamine i antioksidanse.

U kulinarskoj kulturi u kojoj se ništa ne baca, kineski su kuhari mondi biti domišljati i snalažljivi. Ali imali su sreće što su živjeli u društvu gdje se znanje još uvijek prenosi s koljena na koljeno, a uz to imaju i nckoliko tisuća godina pisane povijesti. U Kini se shi jing, odnosno primčnici za pripremu hrane, proizvode od davnina. Već u šestom stoljeću kineska je vlada podupirala distribuciju tih ranih kuharica da narodu pomogne što bolje iskoristiti sezonske namirnice kojih ima najviše u njihovu kraju. Važne informacije o hrani i prehrani u Kini su bile lako dostupne, jer tiskarstvo je tamo otkriveno 800 godina prije nego što se pojavilo na Zapadu. Zapisana su znanja i spoznaje mnogih naraštaja, a budući da je i danas uobičajeno da u kuhinji surađuju članovi šire obitelji, ta se znanja i dalje prenose na mlađe naraštaje.

Immanuelle, moraš napraviti razliku između ega i organizma. Sve što si nabrojio voli ego, a ja sam pobijedio ego i jedem isključivo ono što najviše odgovara organizmu. Dakle, vjerovao ili ne, ništa s tvoga popisa. P. S. Proso je gotovotovo za 10 minuta, tako da priče o nedostatku vremena padaju u vodu!

@D.Š., pročitaj još jednom molim te što sam napisao..... O.K., ti si pobijedio ego (jesi li doista, to zbilja samo ti možeš znati). Aj mi reci koliko je ljudi u stanju pobijediti svoj ego?! Kolega, možda 2%. Zato sam i spomenuo da je sve to čista utopija. Ja nisam spreman pobijediti svoj ego i žrtvovati recimo, čokoladu..... Obožavam čokoladu, nekad umjesto večere smažem tablu Dorine ili onu Kanditovu s rižom. Onako, uz TV, lagano da se i ne primijeti.... Svatko ima svoje, ali nametanje svoga nekome neće ići. Ovakvi kao ja smo u debeloj većini, znamo mi kako se hraniti, ali znamo i da je život prekratak. Zašto da si uskratimo ponekad nešto fino?! Nema razloga, nikakvog. Dobar tek tebi i sljedbenicima zdravog, dobar tek i svima onima (i meni) koji volimo nekad i nešto konkretno.

Zašto bi trebali obraćati pažnju na E330? To je limunska kiselina, koja je možda umjetna ali šta s tim, ne razumijem? I zašto ništa o aspartamu, ili saharinu, koji se trpa bespotrebno i svakamo, i ništa o msg-u, koji se trpa tamo gdje 'hrana' nema dovoljno ukusa?

Mislim da svi malo pretjerujemo u ovome..... Ne kažem da nema štetnih tvari, ali puno više ih je neškodljivo i potrebno u namirnicama. Neki proizvodi današnjice koje obožavaju milijuni ljudi ne bi uopće bili izvedivi bez određenih pomagala. E sad, stvar je proizvođača tih tvari ili finalnog proizvoda u koji se apliciraju iste, hoće li zahtjevati da ta pomoćna tvar bude na čistoj prirodnoj bazi, ili će ići linijom manjeg otpora pa si smanjiti troškove proizvodnje sintetiziranjem iste kemijskim putem. Deklaracija puno toga govori samo tko se malo razumije u to što piše, ljudi se u većini slučajeva ne bave time pa i ne znaju.... Osim toga, papir sve podnosi, pa se tako i na deklaraciji puno puta ne navodi baš sve što je stavljeno u vaš omiljeni proizvod.