Jezivi švedski ritual širi se svijetom: Svi masovno rade jednu stvar prije smrti, a razlog je genijalan

Jezivo bi bilo da ljevičari i lgbtq jadnoj kupljenoj i posvojenoj djecu u ladicama ostave dildoe, pojaseve s penisom, kuglice, jabuke, lance, i ostale zamjene za normalan seksualni život.

Nek pripaze s tim, da ne bi možda povrijedili osjećaje ahmeda i mehmeda kojima su dali stanove i plaćaju im sve moguće troškove

Neka mi dođu pred smrt, i pripreme mi bogat švedski stol.

Zanimljiv je ovaj švedski običaj pospremanja prije smrti. Ima smisla – olakšava obitelji, smanjuje nepotreban teret i ostavlja dojam odgovornosti prema drugima. Ali možda je još važnije pitanje zašto čekati kraj života da bismo počeli uvoditi red? Po meni, posprematii treba i za života. Ne samo stan ili kuću, nego i radno mjesto, ured, arhive, javne institucije i sve ono što ostavljamo iza sebe svakoga dana. Urednost nije samo estetika, nego i poštovanje prema ljudima koji dolaze nakon nas. Sjećam se kako je jedan ministar kulture svojedobno izjavio da je u Ministarstvu "zmazano kao u kokošinjcu". Ta je izjava tada izazvala veliku pozornost jer je slikovito opisivala stanje koje je zatekao. Ironično, nije prošlo dugo, a više nije bio ministar. Bez obzira na politički kontekst, ostala mi je u sjećanju upravo ta rečenica – jer pokazuje koliko se lako naviknemo na nered, bilo doslovni ili organizacijski. Možda bismo svi mogli preuzeti malo švedske filozofije, ali bez čekanja posljednjih dana života. Povremeno raščistiti ormare, dokumente, računala, garaže, podrume, pa i vlastite obveze i odnose. Manje nereda znači manje stresa, manje posla za druge i više prostora za ono što je doista važno. U konačnici, pospremanje nije priprema za smrt, nego znak da odgovorno živimo.

Mnogi poznati umjetnici nisu smatrali neka svoja djela vrijednima pa su naložili njihovo uništenje nakon smrti (srećom ih nisu sami uništili). Mudri nasljednici / upravitelji baštinama su se oglušili o njihove želje. Osoba pred smrt možda ne rasuđuje racionalno. Ostaviti sve jer najlakše je baciti.

Nisam znao da su svi moji pretci pa evo i ja sam šveđanin.