Ona je ugledna liječnica, kirurginja u transplantacijskom timu Sveučilišne bolnice u Padovi, počasna konzulica Republike Hrvatske za regiju Veneto...
Ona je dr. Nela Sršen, žena uz koju će svi na prvi pogled vezati epitet i kompliment – moćna. U njezinim očima to je samo mali dio njezine osobnosti, njezina života.
Kako je živjeti i balansirati između zahtjevnog i odgovornog posla kirurginje u transplantacijskom timu i žene koja je intenzivno angažirana u društvenom životu i humanitarnom radu?
Nije jednostavno, ali, eto, dokaz sam da se može spojiti moj profesionalni, najnepredvidljiviji, posao kirurga sa svim obavezama, ako se to zaista želi. Pokušavam nakon godina pogrešaka, ali i iskustava, procijeniti kvalitetu i prepoznati stvarnu vrijednost životnih situacija. Dakako, ponekad i pogriješim pa plaćam posljedice, ali sve je dio životnog iskustva.
Prošle ste se godine kandidirali za zastupnicu u EU parlamentu. Niste prošli, no za nekoga tko je prvi put zakoračio u političke vode dobili ste iznenađujuću potporu birača. Jeste li ikada razmišljali o ozbiljnom političkom angažmanu?
Imati izravan odnos s biračima uz odobravanje i konsenzus, za mene je već bila pobjeda. Bilo je i kritika, ali konstruktivnih, a ja sam uspjela čuti i naučiti od svog naroda koje su njegove realne potrebe. Željela samo svoje profesionalno iskustvo u zdravstvu investirati kao zastupnica u parlamentu EU, založiti se za ljude i svoju domovinu. Politički život i zbivanja pratim već desetljeće podržavajući kvalitete pozitivnih političara.
Imate li uzore ili mentore među hrvatskim političarima?
Ne sudim ih prema boji i političkoj pripadnosti, ali vidim mnogo političara koji koriste institucijsku moć za kolektivnu korist. Predsjednik Ivo Josipović je primjer jednog takvog sposobnog i u ovim burnim vremenima umjerenog moderatora političke scene. Za mene je takav i, mnogi će se iznenaditi, ministar Slavko Linić koji usprkos imidžu koji ga prati, uživa veliku popularnost i respekt u europskim financijskim krugovima. Ne mogu ne spomenuti neumornog radoholičara Nikicu Gabrića, koji se predstavlja kao validna alternativa aktualne političke scene, ali i Tomislava Karamarka, koji unosi novi politički duh... Dakle, ima političkih protagonista vrijednih pažnje koje cijenim i koje bih uvijek podržala iz želje da se Hrvatska oporavi od kronične patnje.
Veliki ste domoljub, lokalpatriot, zaljubljenica u Neretvu... Jeste li ikada razmišljali o trajnom povratku u Hrvatsku? Vidite li se u kirurškom timu u nekoj od naših bolnica?
Neretva, zemlja koja me rodila, i u kojoj sam sretno proživjela prvo djetinjstvo, to je zemlja koja mi, svaki put kad se vratim, govori kako je naše postojanje prolazno. Svoj povratak i kraj životnog puta vidim baš na svojoj Neretvi.
Mnogi vas doživljavaju kao moćnu ženu? Osjećate li se tako?
Jako me čudi ta percepcija, pogotovu kad je riječ o Talijanima, tim više što se takvom ne vidim i ne osjećam. Što je zapravo moć? Tek kada doživim trenutke spokoja i blaženosti, tada se osjećam moćna... kada se približim i osjetim Boga, kada osjetim da sam dio nečega univerzalnog, kada osjetim izvor života... E, to su trenutci u kojima se i ja osjećam moćna.
U svijetu medicine, posebno kirurgije, u Hrvatskoj, ali i u Italiji, dominiraju muškarci. Kako se nosite s time kao žena i k tome strankinja?
Kirurgija apsolutno nije muški zanat, niti je rezervirana za jači spol. Uostalom, žene, uz svoje tipične ženske karakteristike - senzibilnost, empatiju, strpljenje - imaju mnoge profesionalne karakteristike koje nekima od muških kirurga nedostaju. Opstati u svijetu visoke medicine i k tome u stranoj zemlji je stalna bitka sposobnosti i neprestana kompeticija. Često sam zbog toga u konfliktu, no svi smo ipak samo ljudi...
U svemu je bilo važno to da sam bila dosljedna sebi i svojim uvjerenjima.
Živite doslovno sto na sat. Jurite, žurite, češće ste na cesti nego kod kuće sa kćeri Larom, čak i vozite brzi, muški auto... Jeste li “alfa žena”?
Za jednu malu s Neretve, koja je kroz život prošla puno i uspona i padova, takav frenetičan život postao je - svakodnevica. Cijeli sam se život borila, radila i bila uporna u svojim nakanama. Nekad sam uspijevala, nekad malo manje. Prošla sam i promašeni pokušaj da budem životna družica jednog bogatog i utjecajnog “nobile” Venecijanca, ali i bijeg zbog potrage za svojim identitetom, slobodom duha i neovisnošću - kako materijalnom tako i psihološkom. Sada, u ovim najljepšim godinama života, imam privilegiju da mogu reći sve što mislim, birati prijateljstva koja meni odgovaraju, i pri tome ne postavljajući pitanja hoće li to biti primjereno ili u skladu s društvenim normama. U svemu je bilo važno to da sam bila dosljedna sebi i svojim uvjerenjima.
Kako bi trebao izgledati muškarac koji bi vas oborio s nogu?
Bio je jednom jedan takav koji me - oborio s nogu. Bio je sušta suprotnost imaginarnom modelu muškarca i, eto, jednostavno je ušao u moju dušu jednom nevjerojatnom snagom i karizmom. Bez obzira na njegov život prožet patnjom i boli, našli smo se u jednoj kvantnoj dimenziji postojanja. Možda zvuči čudno, no to mi je promijenilo percepciju života, on me naučio otkriti ljubav u svakoj formi. Bilo mi je to jedno od najintenzivnijih emotivnih iskustava, onih koja se dogode zaista samo jednom u životu. Dio njega ostao je sa mnom zauvijek.
Tijekom pisanja i promocije vaše knjige “Rak na duši” koja je doživjela i reprint te se mjesecima održala na listi bestselera, upoznali ste puno ljudi. Možete li razlikovati iskrene od onih koji će od vas tražiti usluge, pokušati zaraditi na vama?
– Od prošlog ljeta uživam i u slovenskom izdanju te knjige. A ljudi, koliko dobrih toliko i, pa recimo – drugačijih. Neki nas obogate, a za prijateljstvo s nekima plaćamo. Među njima je i moja samozvana najbolja prijateljica, koja me izmanipulirala, iskoristila moje povjerenje, potkradala me i – nestala. Treba li išta više reći? Teško me više ljudska narav i promjenjivost može iznenaditi, a još manje želim kritizirati tko i zašto želi moje prijateljstvo. Kad naiđem na pozitivne osobe, ugodno se iznenadim, i čuvam ih kao drage prijatelje jer oni su – rijetkost.
Upoznali ste brojne ugledne i moćne ljude, je li vas se tko posebno dojmio?
Svakodnevno susrećem nove ljude, od jednostavnih do moćnih. Doimaju me se oni koji svojim životnim iskustvom i mudrošću mogu prenijeti korisne i pozitivne poruke na društvo. On često nisu ni ugledni ni moćni, niti prepoznati. No, susret koji je na mene ipak ostavio najintenzivniji dojam bio je onaj s papom Ivanom Pavlom II. Njegov pogled, ruke, glas, blagoslov... I nakon toliko godina još taj susret nosim u duši i osjećam kao da je bilo jučer...
>>Zaljubljena sam, to je ono što me čini opuštenom
Kako se neki ljudi za koje postoji odredjena percepcija o njihovoj pozitivnoj ulozi u drustvu, sa jednom izjavom pokopaju. Nakon Pandze Orkana koji brani Merzelicu, do Srsenice kojoj su kvalitetne i pozitivne osobe Josipovic i Linic. Kojoj normalnoj osobi bezz obzira na politcku opredjeljenost ta dvojica mogu biti pozitivci?