Gordon Ramsay danas je neprijeporno najpopularniji kuhar na svijetu. I to s razlogom. Restorani koje je do sada vodio dobili su ukupno 16 Michelinovih zvjezdica od kojih je u ovom trenutku važećih sedam. Nema nikakve sumnje da se radi i o jednom od najboljih svjetskih chefova. Tako nešto neminovno donosi slavu i novac pa se tako Ramsayevo ime nalazi na izuzetno gledanim emisijama poput Hell’s Kitchen, Hotel Hell, američkog MasterChefa i još koječega drugog.
Forbes je objavio kako je Ramsay u 2018. godini uprihodovao 62 milijuna dolara čime se svrstao na 33. mjesto najdohodovnijih poznatih osoba u globalnom svijetu showbusinessa. Zato smo s golemim zadovoljstvom i entuzijazmom prihvatili priliku da sudjelujemo u telekonferenciji u povodu njegove nove emisije Neistražene kuhinje, odnosno Uncharted. U toj šestodijelnoj seriji Ramsay putuje po kojekakvim zabitima Latinske Amerike, južnog Pacifika, Afrike, Oceanije traži neobična jela i načine kuhanja. Popričati s najpoznatijim svjetskim chefom bilo nam je zanimljivo jer je i ne tako davno na svom Twitteru burek, jedno od najpopularnijih jela na ovim prostorima, prozvao – velikim g*vnom. Međutim, uvjerili smo se i što takva slava znači kada se radi o maloj zemljici poput Hrvatske.
Ljutit na usporedbe s Bourdainom
Iako je cijela stvar pompozno najavljivana te nam je obećano da ćemo biti jedini medij iz naše zemlje koji će moći razgovarati s velikim Gordonom Ramsayem, on ili National Geographic, manje je bitno tko, odlučili su za oko 26 svjetskih medija odvojiti tek 20 minuta. Dojam je kako su u tako kratkom vremenu priliku da Ramsaya nešto zapravo upitaju dobili mediji s velikih tržišta, pri čemu je National Geographic i samog Ramsaya manje zanimalo kako je Hrvatska sada zemlja s pet restorana s Michelinovim zvjezdicama koje su dodijeljene samo u posljednje dvije godine. A treba uvijek podsjetiti kako se u našu zemlju zaljubio stanoviti Anthony Bourdain te je svoje doživljaje iz Hrvatske uvrstio u svoju seriju. Da ne spominjemo kako su podjednako velike zvijezde poput Jeremyja Clarksona, Jamesa Maya i Richarda Hammonda Hrvatskom bile potpuno obuzete, da Salma Hayek ovdje snima drugi put u godinu dana. Pa i da je ovo bila omiljena lokacija nečega što se zove Igra prijestolja. No, ništa od toga nije spomenute pretjerano zanimalo te smo cijelu konferenciju mogli jedino – slušati. No dobro, opet je vrijedilo čuti kako govori i kako govori čovjek koji se u medijima proslavio i ekscentričnim ponašanjem, koji je na glasu kao netko tko maltretira loše šefove kuhinja i tome slično.
No, umjesto arogantnog i bahatog Škota dobili smo pristojnog obiteljskog čovjeka koji nas je lišio bilo kakve kontroverze u toj kratkoj komunikaciji s nekoliko novinara koji su uopće mogli postaviti pitanje. Kako to već biva u brojnim slučajevima, kuhinja je jedno, a mediji su drugo, pa je očito kako Ramsay oko sebe ima vještu marketinšku i PR momčad koja ga je učinila popularnim i prikazala ga u svjetlu u kojem se dopada i mlađoj publici te postiže utjecaj koji se pretače i na uspjeh njegovih restorana. Zato je, kada se o chefovima s televizije radi, Ramsay uspješno odmijenio Jamieja Olivera kao uobičajeno ime, sinonim za kuhanje na televiziji. Ali, jedno ime ipak neće nadmašiti, a to je, dakle, Anthony Bourdain. Ako vam je kratak sinopsis serije “Neistražene kuhinje” zazvučao poznato, to je sasvim logično jer se radi o praktično istoj stvari kao što je bilo Bourdainovo “Upoznavanje nepoznatog”, odnosno “Parts Unknown”. Tako su pri upoznavanju sa serijom američki novinari Ramsay upitali zašto ponavlja ono što je Bourdain već radio, odgovorio je kako je takvo postavljanje stvari netočno.
– Trebate ocjenjivati ovu seriju vjerodostojno. U cijelosti poštujem što je Bourdain radio i kako je to radio, ali ovo moje putovanje počelo je još 2004. godine kada sam otkrio Indiju, Vijetnam i Kambodžu bježeći od svijeta obilježenog s tri Michelinove zvjezdice u okruženju 25 chefova, nego se spustiti do samih temelja. O tome je ova serija – pokušao je objasniti chef sa 16 Michelinovih zvjezdica.
No, pobjeći od čovjeka koji je na televiziju donio gastroputopise i njegove karizme i prirodnosti ipak nije mogao, pa je našao shodnim dodatno objasniti.
– O, Bože, stižu kolebljivi ratnici koji sjede u svojim ćelijama i rigaju negativnost, a da ne razumiju što mi to zapravo radimo. Dinamične emisije radim od 2006. godine, a u njima ronim kako bih dohvatio veliku rakovicu ili visim s litice na 500 metara jureći njorke. Bavim se takvim istraživanjima i razumijevanjem tih kultura. Jer sam chef koji treba takvu motivaciju. Spustio sam se helikopterom u Nagaland, 50 kilometara od granice s Burmom u sjevernoj Indiji te kuhao na vjenčanju. Ali da bi me tamo prihvatili, morao sam kupiti j…..g bivola. To je bilo prije 12 godina – neskromno je odgovarao kritičarima Ramsay, ne uspijevajući očito pobijediti jednostavnost i cool koji je imao pokojni Bourdain, čovjek s puno prijatelja u Hrvatskoj.
U razgovoru koji smo mogli tek slušati također je upitan što je to drugačije u odnosu na ono što je radio Bourdain.
– Da, primio sam dosta kritika kada je serija najavljena. Tony je bio moj dobar prijatelj, puno smo puta sjedili za istim stolom uz čašu vina. To je doista tragičan gubitak. Ne bih nikada pokušao kopirati bilo koga u toj profesiji. Smeta mi što ljudi kritiziraju “Neistražene kuhinje” prije nego što su seriju uopće vidjeli – rekao je Ramsay tvrdeći uz to kako je serija izuzetno gledana i jako dobro ocijenjena, čime je zadovoljan jer, misli, dokazalo se kako se radi o nečemu drugačijem te ga prikazuje u pravom svjetlu gdje on putuje istražujući druge kulture te se pretvara iz učitelja u učenika.
Kako ne mislimo da će čitatelje pretjerano zanimati što Gordon Ramsay misli o izraelskoj ili indijskoj kuhinji, citirat ćemo radije neka njegova interesantnija razmišljanja o, primjerice, trendu slikanja hrane po restoranima.
Hranio sam se u supermarketu
– Meni osobno to ne smeta. Hrana osim što mora biti ukusna, mora i dobro izgledati. Ljudi plaćaju za tu hranu i njihovo je pravo da s njome rade što žele. I sam to radim, ako negdje na nekom putu naletim na tapas bar i nađem tamo nešto senzacionalno, odmah to poslikam i pošaljem svojim ljudima. Ne kopiramo, ali se inspiriramo onime što ljudi rade drugdje u svijetu. Isto tako često naletim na fotografije hrane koja se spravlja u mojem restoranu pa ako vidim da to što je na slici ne odgovara onome što bi trebalo biti, odmah reagiram. Tako sam tu invazivnu tehnologiju pretvorio u prednost. Problem je ako ljudi slikaju tu hranu samo da bi mogli objaviti gdje su bili, a ne zbog uživanja u njoj, tada je to neki problem gdje stvari odu predaleko – misli Gordon Ramsay.
Jedno pitanje odnosilo se kakvu je hranu jeo kao mali.
– Odrastao sam u Stratford-on-Avonu u Midlandsu jedući hranu iz supermarketa. Za koju smo znali da nije dobra, ali nismo imali previše izbora. Desert smo, primjerice, imali jednom svaka tri tjedna. Majka je radila u jednom restoranu i znala je dobro kuhati. Sjajna je bila njezina kuhana šunka sa svježim ječmom, pa onda tradicionalna pečenka, pita od odreska i bubrega, odlično je znala napraviti i tripice poširane u mlijeku, bilo je i talijanske hrane poput špageta bolonjez. Vikendom je obično bila pečenka, ne od najkvalitetnijih komada mesa, povremeno puding od odreska i bubrega, desert, kada ga je bilo, bila bi pita od jabuka – sjeća se celebrity chef.
Pogotovo je zanimljivo pitanje bilo jesu li ga ljudi prepoznavali za snimanja serije po lokacijama u svijetu.
– Bilo je mjesta gdje uopće nisu znali tko sam ja i to je za mene bilo veliko osvježenje jer je pretjerano privlačenje pozornosti distrakcija od onoga što radite. Doista mi je bolja varijanta bila da ljudi ono što radim vide uživo, uvjere se da sam došao upoznati njihovu kulturu i na taj način oni pokušaju razumjeti i mene. Bilo je osvježenje biti normalnom osobom koja teško radi da bi je prihvatili. Teže mi je bilo tamo gdje bi prepoznavali, kada je tako, pokušavam ostati neprimijećen, staviti kapu, koristiti stražnje ulaze. Sretan sam što nam je potvrđena i druga sezona pa ćemo putovati u zemlje poput Tasmanije, Indonezije, Jamajke, Južne Afrike, mjesta s nekim od najuzbudljivijih kuhinja – rekao je Ramsay.
Od neuspjele telekonferencije zanimljiviji su neki detalji iz kuharove karijere. Primjerice, učenik je čovjeka kojega se smatra prvim celebrity chefom, Marca Pierrea Whitea, kod kojega je radio u londonskom restoranu Harvey’s. Nakon gotovo tri godine bullyinga i maltretiranja, dakle situacije o kakvoj često slušamo kada se o kuhinjama vrhunskih restorana radi. Mijenja radno mjesto, ali onda s 23 godine odlazi u Pariz gdje radi s dva doista velika imena svjetske gastronomske scene. Jedan je od njih prije gotovo dvije godine preminuli Joel Robuchon. Ovaj je gospodin restoranima koje je vodio donio 32 Michelinove zvjezdice od kojih je čak 31 bila vrijedeća u trenutku njegove smrti. Ipak, kao svojeg mentora Gordon Ramsay radije navodi Guyja Savoya koji je tvorac poznatog pariškog restorana koji je nazvao po sebi, te još jednog u Las Vegasu, oba su na vrhu Michelinova rangiranja. Nova zanimljivost je da se nakon tri godine Ramsay ponovno slama pa odlazi i iz Pariza. Ovoga puta na – jahtu. Čest je običaj kod vrhuskih chefova da si pronađu bogatog mecenu i za njega rade na jahti, Idlewild sa sidrištem na Bermudi bila je Ramsayjeva nova kuhinja. Nakon godine dana vraća se u London, i to u La Tante Claire, restoran s tri Michelinove zvjezdice. No, pravi preokret u chefovoj karijeri ponovo je zbližavanje s Marcom Pierreom Whiteom koji mu predaje u ruke restoran u kojem konačno može biti chef bez nekoga iznad sebe.
Prvi Škot s michelinkom
Aubergine je prvu Michelinovu zvjezdicu dobio tek za nekoliko mjeseci, i drugu za nekih godinu dana. Ali onda konačno, 1998. godine dolazi prilika koju je čekao, otvaranje vlastitog restorana. Restaurant Gordon Ramsay otvara uz pomoć punca i kolega iz Auberginea.
U tri godine restoran dobiva tri Michelinove zvjezdice pa Gordon Ramsay postaje prvim Škotom kojem je to uspjelo. Nakon toga Ramsay stvara poslovno carstvo, izgleda kao da mu sve ide od ruke a u svemu mu pomaže stari prijatelj koji se zove Jean-Philippe Susilovic.
U pravu ste ako vam zvuči suspektno, Susilovic je, iako, rođen u Bruxellesu, hrvatskog podrijetla. Nažalost, propala je ta rijetka prilika da Ramsaya pitamo je li ga njegov prijatelj Jean-Philippe možda ikada odveo u postojbinu njegovih roditelja. Međutim, nije sve savršeno pa je tako prije dvije godine velika, ali i javna svađa između chefa i njegova punca završila s presudom od šest mjeseci zatvora za oca Ramsayeve supruge Tane.
I to zato jer je Hutcheson sa svoja dva sina hakirao kompanijska računala kako bi se dokopao pikanterija vezanih uz celebrity chefa, poput njegova presađivanja kose, te ih objavio u sada ugaslom tabloidu News of the World. Jer, nakon što je punac otpušten s mjesta direktora Gordon Ramsay Holdinga Ltd. u nekih godinu dana, 2010. – 2011., sa svojim je sinovima, također djelatnicima kompanije provaljivao u računala oko dvije tisuće puta. Na kraju se chef pomirio s tastom, ali opet, slučaj je u najmanju ruku bizaran.
Ni posljednje vijesti nisu nešto blistave. Njegova tvrtka bilježi gubitak od preko pet milijuna dolara te je prisiljena zatvoriti jedan od svojih najvažnijih restorana, Maze u Londonu, će pokušati kompenzirati otvarajući pet novih lokacija na drugim kontinentima.
I ovdje u pozadini leži pravna stvar, Ramsay mora isplatiti 1,7 milijuna funti odštete bivšem poslovnom partneru s kojim je pokrenuo restoran Fat Cow u Los Angelesu, koji je zatvoren 2014. godine.
Cijela grupa imala je od 2012. godine samo jednu profitabilnu godinu. Gledamo li propast još jednog celebrity chefa?
