Evo zašto više nikada ne biste trebali udariti svoje dijete

Batina nije izašla iz raja ,al šiba jest!

Upravo zbog takvih "modernih metoda" se i došlo do toga da djeca od par godina odgovaraju svojim roditelima,vrijeđaju ih,čak im i psuju majku,Bogove,Isusa... Ovi od 9-10 godina i fizički nasrću na vlastite roditelje.Sve to skoro pa svakodnevno vidim u susjedstvu,a to se događa upravo ljudima koji dijete ne žele fizički kazniti onda kada ono to zasluži.

Problem je sto roditelji cesto djecu pustaju da rade sto hoce dok su mala i djeca se nauce agresivnim ponasanjem dolaziti do onoga sto hoce, a tantrumi i slicno ponasanje JESU agresivnost. Ako je primarna uloga roditelja da djete pripreme na zivot u drustvu onda djete mora biti sankcionirano za takvo ponasanje. Malo dijete ne razumije objasnjenja, niti ga zanimaju, ono samo zeli ono sto zeli, a tako u zivotu ne ide. Ako je dijete gladno ili umorno onda roditelj mora imati strpljenja jer dijete ima ispade zbog toga, a ne zbog toga sto je zlocesto ali ako su sve osnovne potrebe zadovoljene, a dijete "divlja" onda ga treba "hladne glave"(ne cekati da se razbjesnimo) prebaciti preko koljena i upozoriti da se smiri inace ce dobiti po turu. Ako upozorenje ne urodi plodom(a nece jer je dijete najcesce "iskljuceno" iz realnosti) treba ga bez pregovaranja i dodatnih upozorenja jednom JAKO lupiti po turu i upozoriti da se smiri i pocne razgovarati ili ce dobiti jos. Ponavljati dok razgovor ne pocne. Beskrajna upozorenja, ucjene i rasprave s djetetom kada je nerazumno samo dovode do toga da svi ti "tolerantni roditelji" budu dovedeni u situaciju da se toliko izbace iz takta da djecu pocnu tuci kada je baka s kolacima vec odavno prosla. Bez daljnjeg, roditeljstvo ni slucajno nebi trebalo biti icija diktatura, obje strane moraju prvo pokusati razgovorom rijesiti problem, ali dijete, pogotovo kada je malo, mora znati da upozorenje znaci "zuti karton" jer neposlusnost moze znaciti i smrt.

Udarenje djece po guzi je dobra odgojna mjera, ali to mora biti sporadično i uvijek mora postojati jasan odnos uzrok-kazna kojeg roditelj treba kad se oboje smire kroz razgovor uz jasne argumetne proći s djetetom. Rješavanje problema samo udaranjem je doista neprihvatljivo jer kako se i navodi u članku ima suprotan učinak i može izazvati neželjene smetnje. Nije ništa crno niti bijelo. Osim toga sve sisavci svoje mlade "lupnu" tu i tamo, ali mi ljudi imamo i mogućnost razgovora koji je nužan.

I nemaju ama bas nikakvih zabrana. Sve im je dostupno, svi kanali na IPTV, slatkisi, racunala... no oni sami sebe reguliraju. Prvo naprave posao za skolu i poslove po doma. Tek onda se idu igrati. Pomazu ostalim ucenicima i full su senzibilizirani za ljude s poteskocama. Jedini metar po kojem sude ljude su jesi li dobra ili losa osoba. I pustim ih da pogrijese. Prvo sjednemo i prodiskutiramo moguce scenarije i onda ih pustim da sami odaberu svijesni mogucih posljedica. Naucili smo si tako medjusobno vjerovati i bez ikakvog straha od kazni, svjesni posljedica, potpuno neoptereceno, oni grade sebe kao osobe. Nikad, ali nikad nisu radili drame oko bilo cega bilo da su u pitanju padanja, rane, lomovi, vadjenja krvi, igracke... Nikad im nista nismo lagali. Ide vaditi krv? Da boliti ce, ali ne jako i izdrzivo je. Rekao si da zelis ovu igracku? Sorry, namam dovoljno love. I sve bude ok.

Jedna od rijetkih stvari koju zamjeram svojem otcu je ta što me nije barem ponekad istukao, i to dobro istukao, onda kad sam svojim ponašanjem to zaslužio. A ovo što piše u članku je obično soroševsko laprdanje koje ima za cilj uništavanje zdravog odgoja pojedinca, a onda posljedično i razgradnju postojećeg društva te uvođenje multi-kulti i rodne ideologije.

Tata to nesmje nikada raditi a mama to i onako radi iz ljubavi, tako da joj djete neće ni zamjeriti

Baš kako u tekstu kaže, i povremeni udarac radi štetu djetetu u emotivnom i psihološkom razvoju. Mi smo odabrali metodu odgoja bez udaraca (Jesper Juul) i zajedno s ostalim spikama uz neudaranje, zezultati su i meni zapanjujući. Imam teenagere koji su izrazito radoznali, smireni, ne daju se isprovocirati, radišni i imaju visok stupanj samostalnosti i jak integritet. I nije to do njihovog karaktera već je to opisano u samoj metodologiji. I ekipa uvijek misli da eto nekim čudom mi imamo nevjerojatne klince a stvar je u vrlo zeznutom i konzistentnom odgoju koji se bazira na ravnopravnoj komunikaciji. Jer udaranje nije ravnopravna komunikacija već zakon jačega i kasnije se to vrlo često reflektira u odraslom životu.