Doktor za spavanje: Seks je bolji za buđenje nego za dobar san

hahaha ako sam umoran spavam ja i poslije seksa... ne utjece to na mene....

Obavezno pročitajte! SPAVAJTE BOLJE, ŽIVITE DULJE William C. Dement

Prema grčkom mitu, Sfinga je putnicima na putu prema Ateni postavila zagonetku: \"Što hoda na četiri noge ujutro, na dvije u podne, a na tri navečer?\" Edip je dao točan odgovor koji je glasio čovjek - na početku života pužee na sve četiri, u djetinjstvu i odrasloj dobi hoda na dvije noge, a u starosti se služi štapom. Spavanje sadržava jednaku zagonetku jer su, poput neobična stvorenja u Sfinginoj zagonetki, obrasci spavanja vrlo različiti na početku, u sredini i na kraju života. . Pogrješna shvaćanja i loše navike spavanja koje steknemo rano u životu mogu uzrokovati zdravstvene probleme u bilo kojoj dobi. Primjerice, neshvaćanje potrebe za spavanjem u tinejdžera ima velike posljedice na njihovo obrazovanje. Tinejdžeri imaju svoj vlastiti biološki ritam i prisiljavati ih da se prilagode rasporedu odraslih je kontraproduktivno te uzrokuje probleme i u učenju i u ponašanju. Osim toga, odrasli se također ponašaju kao velika djeca kad je u pitanju uređivanje vlastitih navika spavanja, čak i kad im njihov kronični dnevni umor govori da nešto nije u redu.

Posljedice takva ponašanja kreću se od porasta smrtnosti u prometnim nesrećama do smanjene produktivnosti i zadovoljstva poslom. Koristi spavanja još se ne proučavaju dovoljno, tj. kao prehrana ili tjelesna kondicija. Spavanje postaje posvojče u našem životu, koje guramo na stranu zbog društvenih i poslovnih zahtjeva. Jedino vrijeme kad većina nas uspije nadoknaditi spavanje jest kada nam tijelo popusti i prisili nas na odmor. (str. 116)

APNEJA – NAJSLABIJE DIJAGNOSTICIRANI SMRTONOSNI PROBLEM U MEDICINI Apneja je neprepoznati ubojica, vidljiv golim okom. Svake noći više od 50 milijuna Amerikanaca prestane disati. U nevjerojatnoj evolucijskoj pogrješci priroda nas je obdarila grlom koje se može stisnuti tijekom spavanja ii zaustaviti protok zraka, ali nije ujedno našem mozgu podarila sposobnost da ponovno mirno započne disanje. U tom trenutku bez disanja, neposredna budućnost nudi nam samo dvije mogućnosti: smrt ili buđenje kako bismo ponovno počeli disati. U najgorim slučajevima zrak ne ulazi u pluća 40,50,60 sekundi ili duže. Mišići dijafragme se sve više bore protiv zapriječenog grla, bez uspjeha. Ugljični dioksid se nagomilava u krvotoku, a razina kisika prijeko potrebnog za život strmoglavo opada.

Nakon minute ili više mozak je u panici, guši se i vrišti za kisikom. Koža i usnice poplave. I baš kada smrt izgleda neizbježna, spavač se probudi, a mišići grla i jezika se napnu, omogućujući kisiku da poteče u pluća u seriji isprekidanih, brektavih udaha. Kisik se vratio u krv i smrt je spriječena. Umjesto da se uplaši i ostane budna, žrtva odmah ponovno zaspi. Nakon nekoliko sekundi počinje hrkanje, a zatim se ciklus ponavlja, stotine i stotine puta tijekom noći. Ljudi s apnejom obično toliko glasno hrču da se njihovo hrkanje može usporediti s pneumatskim čekićem, koji se čuje i kroz vrata, kroz zidove i niz hodnik. A ipak, pravo značenje toga glasnog upozorenja ne cijene ni ljudi ni njihovi liječnici. (str. 187)

HRKANJE Glasno hrkanje znak je da je disanje otežano i da se grlo gotovo zatvara. Što je grlo uže pri udisaju, dijafragma se mora jače napinjati kako bi ušlo dovoljno zraka. Rezultat je začarani krug u kojem pojačano usisavanje zraka iz pluća i njegov pojačani protok zatvaraju grlo još više, čineći vibracije jačima a hrkanje glasnijim.

U zdravih spavača opuštanje grla i mišića jezika nije toliko da bi izazvalo apneju ili glasno hrkanje, nije dovoljno za pojavu onoga što bi inženjeri nazvali \"strukturalnim kvarom\". Ipak, razlike između spavača bez apneje i s apnejom su vrlo male: ako je grlo već po sebi usko, ili je suženo zbog dodatnog masnog tkiva, usisavanje sa strane grla se povećava. Stoga čimbenici rizika za apneju uključuju povećane krajnike ili limfne čvorove, pretilost i prirodno uzak dišni put. Prvi znak prijetećeg problema, kao trula greda na starom mostu, jest hrkanje. Nemaju svi koji hrču apneju u spavanju. Općenito, što glasnije hrče, veća je vjerojatnost da spavač ima apneju. Zapravo postoje dva tipa apneje: centralna apneja u spavanju i opstruktivna apneja u spavanju. Do centralne apneje dolazi kad dijafragma, mozak ili živčane veze među njima poduzimaju malo ili nimalo napora kako bi uvukli zrak u pluća. Za sada ne postoji učinkovit lijek za centrainu apneju u spavanju. Nasreću, ta je varijanta poremećenog disanja u spavanju rijetka. (str. 191)

UZROCI KAMIONSKIH NESREĆA Ispitivanje, koje je objavljeno 1997. godine, nedvojbeno je dokazalo da su loša organizacija radnog vremena i nedostatak obrazovanja u prepoznavanju problema sa spavanjem među vozačima i rukovoditeljima glavni problemi te industrije. Ispitivanje je pokazalo da vozači svakodnevno spavaju dva sata kraće nego što bi trebali te da je, uz to, doba dana (koje odgovara cirkadijurnom opadanju u rano poslijepodne i rano jutro) glavni čimbenik u kamionskim nesrećama. (str. 248)

DEPRIVACIJA SPAVANJA I MOZAK Deprivacija spavanja je najuobičajenije oštećenje mozga. Ljudi obično ne vjeruju kad im kažem da uobičajeni dug u spavanju koji senakupi tijekom tjedna može imati poražavajuće posljedice na motoričko i intelektualno funkcioniranje. A to su potvrdila ii laboratorijska ispitivanja. U svojem najnovijem istraživanju, stručnjak za uma David Dinges sa Sveučilišta u Pennsylvaniji ograničio je spavanje svojih ispitanika tijekom dva tjedna. Dave je zaključio da je učinak ljudi koji noću spavaju po samo četiri sata tijekom dva tjedna, jednak učinku ljudi koji nisu spavali tri dana i noći. (str. 251)

SMJENSKI RAD Chuck Czeisler se mnogo bavio savjetovanjem u vezi sa smje radom za razne vrste poslova te za policiju i vatrogasce. Za jednu tvrtku u državi Utah predložio je promjenu trajanja i promjenu smjena, jednotjedne smjene s promjenom uu smjeru suprotnom od kazaljke na satu u trotjednu smjenu s promjenom u smjeru kazaljke na satu (iz jutarnje večernju, iz večernje u noćnu i iz noćne u jutarnju smjenu). Period tjedna omogućio je radnicima tjedan dana da se naviknu na novu smjenu i dva tjedna da u njoj normalno rade. Kad je došlo vrijeme prornje išlo se u kasniju smjenu na koju se lakše prilagoditi. Više od 70 % radnika dalo je prednost novom programu i bilo je manje pritužbi na spavanje i različite druge zdravstvene probleme. Tvrtka je izvijestila o 20 do 30 posto većoj produktivnosti i smanjenju izostanaka s posla. (str. 417)