Australska palijativna medicinska sestra Bronnie Ware provela je velik dio svoje karijere uz pacijente koji su se približavali kraju svog života, pružajući im utjehu i njegu u najtežim trenucima. Kroz osam godina intenzivnog rada u palijativnoj skrbi, imala je priliku slušati duboka i iskrena razmišljanja ljudi koji su se suočavali s vlastitom smrtnošću. Ta intimna priznanja na samrtnoj postelji potaknula su je da zabilježi njihova iskustva kako bi pomogla drugima da izbjegnu iste pogreške, prenosi LADBible.
Svoja zapažanja prvotno je objavljivala na svom blogu, a nevjerojatan odaziv čitatelja potaknuo ju je da svoja iskustva pretoči u knjigu pod nazivom Pet najčešćih žaljenja umirućih. Knjiga je postala pravi globalni fenomen, dobila je revidirano izdanje i prevedena je na čak trideset i dva jezika. Put koji je Bronnie Ware doveo do rada u palijativnoj skrbi bio je prilično neočekivan i spontan. Gostujući nedavno u radijskoj emisiji, otvoreno je progovorila o svojim počecima i razlozima zbog kojih je odabrala upravo taj poziv.
Iskreno je priznala kako je jednostavno tražila posao koji ne uključuje nošenje visokih potpetica i strogih korporativnih uniformi. Zbog te želje za jednostavnijim životom, prihvatila je posao njegovateljice s osiguranim smještajem kod jednog pacijenta. Situacija se neočekivano razvila kada se ispostavilo da je pacijent zapravo neizlječivo bolestan. Taj naizgled slučajan događaj otvorio joj je vrata u svijet palijativne skrbi i označio početak njezina osam godina dugog rada s umirućim pacijentima. Bilo je to razdoblje prepuno emotivnih izazova, ali i nevjerojatnih životnih lekcija koje su zauvijek promijenile njezin pogled na svijet.
Tijekom tih osam godina svakodnevnog rada s ljudima na kraju životnog puta, počela je primjećivati vrlo jasne teme i obrasce u njihovim razmišljanjima. Kroz suze, smijeh i trenutke duboke tišine, pacijenti su joj povjeravali svoje najveće strahove i žaljenja, a ista su se pitanja neprestano ponavljala. Shvatila je da pred sobom svjedoči golemoj tjeskobi i neopisivoj tuzi zbog propuštenih prilika i neizgovorenih riječi. Zbog toga je počela pažljivo slušati i bilježiti ta iskustva, čvrsto odlučivši da sama ne želi krenuti istim putem niti dočekati kraj života s takvim teretom.
Iako su priče njezinih pacijenata bile iznimno raznolike i svaka je nosila svoju jedinstvenu bol, većina njihovih žaljenja mogla se svrstati u pet vrlo jasnih kategorija. Ta su se žaljenja pojavljivala iz različitih kutova i pacijenti su ih izgovarali različitim riječima, ali je suština uvijek ostajala ista. Bilo je to snažno otrežnjenje koje ju je natjeralo da duboko preispita vlastite životne odluke i smjer u kojem se kreće.
Jedna pacijentica ostavila je neizbrisiv trag u njezinu sjećanju i natjerala ju da iz temelja promijeni svoj život. Radilo se o ženi koja je provela cijeli svoj život zarobljena u iznimno nesretnom braku, neprestano odgađajući svoje snove o putovanjima i otkrivanju svijeta. Tek nakon što je njezin suprug smješten u dom za starije i nemoćne, konačno je skupila hrabrost i rezervirala karte za Australiju. Nažalost, sudbina je imala druge planove te joj je netom nakon toga dijagnosticiran neizlječivi rak pluća.
Jesenska poslastica kojoj je teško odoljeti: Imamo 6 jednostavnih recepata s kestenima
U svojim posljednjim danima, ta je žena preklinjala Bronnie da joj obeća kako će uvijek imati hrabrosti živjeti život vjeran sebi, a ne onakav kakav drugi očekuju od nje. Te su riječi duboko pogodile medicinsku sestru, koja se u tom trenutku i sama borila s obiteljskim očekivanjima i pokušavala promijeniti smjer vlastite karijere. Svjedočeći dubini patnje te umiruće žene, Ware je pronašla unutarnju snagu da napravi drastične promjene, shvativši da pod svaku cijenu mora izbjeći takvu tjeskobu na kraju vlastitog puta.
Pet ključnih stvari za kojima najviše žalimo
Analizirajući godine razgovora i povjeravanja u najintimnijim trenucima, Bronnie Ware je definirala pet najčešćih žaljenja koja muče ljude na samrti. Prvo i daleko najčešće žaljenje jest nedostatak hrabrosti da se živi autentičan život, umjesto ispunjavanja tuđih očekivanja. Ljudi na kraju puta često shvate koliko su svojih snova ostavili neostvarenima samo zato što su se bojali osude okoline ili su htjeli ugoditi obitelji.
Drugo najčešće žaljenje, koje je čula od gotovo svakog muškog pacijenta o kojem je brinula, bilo je vezano uz prekomjerni rad. Muškarci su duboko žalili što su previše vremena proveli na radnom mjestu, a premalo uz svoju djecu dok su odrastala i uz svoje partnerice. Taj obrazac stalne utrke za novcem i karijerom na kraju se uvijek pokazao kao potpuno promašen prioritet kada bi se suočili sa smrtnošću.
Treće po redu žaljenje odnosi se na potiskivanje vlastitih osjećaja radi održavanja lažnog mira s drugima u obitelji ili na poslu. Mnogi su pacijenti priznali da su cijeli život skrivali svoje prave emocije, zbog čega su se morali zadovoljiti osrednjošću i nikada nisu postali ono za što su zapravo imali potencijala. Četvrto žaljenje vrti se oko zanemarivanja prijateljstava, jer bi pacijenti u posljednjim tjednima života iznenada shvatili punu i neprocjenjivu vrijednost starih prijatelja. Nažalost, često bi do tog trenutka već potpuno izgubili kontakt s njima, a na samrti im je najviše nedostajalo upravo to izgubljeno zajedništvo i podrška osoba s kojima su odrastali.
Peto i jednako bolno žaljenje bilo je spoznaja da su si cijeli život uskraćivali radost, ne shvaćajući sve do samog kraja da je sreća zapravo svjestan izbor svakog pojedinca. Zarobljeni u starim navikama i strahu od promjene, pretvarali su se pred drugima i pred samima sobom da su zadovoljni, dok su duboko u sebi žudjeli za iskrenim osmijehom.
Unatoč težini ovih priznanja, Bronnie ističe da njezino iskustvo u radu s umirućima nije bilo ispunjeno samo tugom i očajem. Kroz rad s pacijentima shvatila je koliko smo kao društvo skloni stvarati potpuno pogrešne pretpostavke o starenju i životnim ograničenjima. Mnogi ljudi vjeruju da nakon određene dobi više nemaju pravo slijediti svoje snove, mijenjati karijeru ili iskušavati nove stvari koje ih istinski vesele.
Ljudi rado preuzimaju gomilu obaveza i uvjeravaju sami sebe kako je u srednjim godinama jednostavno prekasno za bilo kakav drastičan zaokret u životu. Medicinska sestra jasno poručuje da je to potpuna zabluda i da je jedini trenutak kada je uistinu prekasno za promjenu onda kada se nađete na samrtnoj postelji.
Otvori KEKS Pay
