5 razloga zašto med nije ništa bolji od običnog bijelog šećera

Ma koja hrpa gluposti! Članak predpostavlja da svi unosimo prekomjernu količinu šećera. I da, slušajte WHO, koristite umjetna sladila.

Ovaj članak je "stvarno svašta". Med ima tisuće sastojaka i ne treba ga gledati samo kao sladilo niti ga itko koristi samo kao sladilo.

Med je sladji od secera pa ga treba manje stavljati za istu slatkocu. U medu bakterije ne mogu opstati, tj u medu u pravilu nema bakterija. Vitamini i minerali cine 2 posto meda dok je to kod bijelog secera 0. Zamjeniti bijeli secer sa medom u prehrani je korak u pravom smjeru al kao i svaku drugu namirnicu ga treba konzumirati umjereno i nece bit problema za nase zdravlje.

Hrana nam je prepuna pesticida i konzervansa a sada će nam tupiti kako je med štetan.

VIOLETA NEDELJKOVIĆ. Poslednjih godina razvila se nova naučna disciplina – apiterapija, koja podrazumeva primenu pčelinjih proizvoda u preventivne i terapijske svrhe. Predsednica Srpskog apiterapeutskog društva, dr Verica Milojković, specijalista opšte medicine i apiterapeut, kaže da svakodnevna upotreba meda jača imunobiološkuošku sposobnost organizma i njegovu sposobnost da se brani od virusa i bakterija. Svakodnevna upotreba meda jača imunološku sposobnost organizma i štiti nas od bakterija, virusa i slobodnih radikala, tri najveća neprijatelja zdravlja. Zato će mnoge teške bolesti biti prošlost kad na stolu svakog od nas bude tegla meda. Jedan gram meda na kilogram telesne težine jeste optimalna dnevna količina meda koju treba da unesemo u organizam – Med kao imunostimulans jeste nezamenljiva prirodna hrana. Zahvaljujući svom hemijskom sastavu i odnosu vitamina, minerala, fermenata i prostih šećera, med utiče na formiranje svih krvnih elemenata kako crvene tako i bele loze. Oni imaju zaštitnu ulogu jer poseduju sposobnost žproždiranja“ neprijatelja. Zato svaki novi dan treba započeti kašičicom meda – ističe dr Milojković. Med je bogat ugljenim hidratima, a najviše prostim šećerima glukozom i fruktozom, koji predstavljaju energetski materijal. Sadrži brojne enzime, skoro sve vitamine i minerale, eterična ulja, organske kiseline koje blagotvorno utiču na organe za varenje i potpomažu apsorpciju hranljivih materija. KLJUČNA PITANJA O MEDU Ko sme da jede med? Med kao hranu može koristiti svako od prve godine života pod uslovom da nije alergičan na med ili ne boluje od šećerne bolesti. Kad se uzima? Med se može uzimati svakodnevno pola sata pre jela. Naročito se preporučuje u sezonama prehlada i gripa u kombinaciji sa biljnim čajevima. Kako? Med uvek treba rastvoriti u vodi, čaju, mleku ili soku. Nemojte ga jesti u gustom, koncentrovanom stanju i onda popiti vodu. Med se ne jede, već se pije. Ne treba ga rastvarati u previše vrućim tečnostima. Kašika kojom ga uzimate treba da bude drvena ili plastična, nikako metalna. Zašto? Zato što je to idealna hrana sa lekovitom svojstvom. ČUVA ZUBE – Med se može davati deci od navršene prve godine života, a najbolje je početi s bagremovim medom. Med obezbeđuje zdravlje i vitalnost, bolji rast i napredak, otpornost na infekcije. Za razliku od belog šećera, med ne oštećuje zube, već čuva kalcijum i sprečava karijes. Med je podjednako bitan i za srednjoškolsku omladinu i studente jer daje energiju, krepi organizam, popravlja koncentraciju i pamćenje. Savetuje se fizičkim i umnim radnicima, povećava izdržljivost, reguliše rad srca i krvotoka. Sportistima daje energiju, uvećava mišićnu masu i omogućava vrhunske rezultate. Jako je bitno korišćenje meda u trećoj životnoj dobi jer on intenzivira razmenu materija u srcu, mozgu i jetri. SPUŠTA HOLESTEROL Redovna upotreba meda znatno podiže nivo antioksadantih materija u ljudskom organizmu. – Ovu aktivnost imaju sve vrste meda, ali najviše med od heljde i suncokreta, a onda i tamne vrste livadskog meda. Redovna upotreba smanjuje rizik od nastanka bolesti izazvanih oksidativnim stresom, a to su kardiovaskularne i neurodegenerativne bolesti, tumori, katarakta, dijabetes, reumatoidni artritis... Dokazano je da med smanjuje nivo holesterola i triglicerida za sedam odsto, a povećava nivo korisnog HDL holesterola za dva odsto – navodi dr Milojković. SPREČAVA INFEKCIJE Prim. dr Vidoje Kulić, specijalista pulmologije i poznati pčelar iz Sombora, kaže da su lekovita svojstva meda poznata od davnina, a da je znanje o njegovoj lekovitosti, stečeno vekovnim iskustvom u poslednjih 50 godina, i naučno potvrđeno. – Lekovito svojstvo meda je višestruko jer med ima antibakterijsko, antivirusno, antigljivično i antioksidantno svojstvo. On čuva organizam od bakterija, virusa i slobodnih radikala, tri najveća neprijatelja zdravlja. Pravilnim korišćenjem meda u optimalnim količinama u dovoljno dugom periodu jačamo odbrambene snage organizam. Poboljšavaju se svi parametri imuniteta koji se klinički i laboratorijski dokazuju: krvna slika, aktivnost leukocita, titar antitela i opšte fizičko i psihičko stanje. Uzimanjem meda podstičemo rast i razvoj organizma, usporavamo starenje, ubrzavamo oporavak od stresa i bolesti, jačamo opštu fizičku i psihičku radnu sposobnost organizma. Zato redovno koristite med da ga kasnije ne biste tražili kao lek.

Daruvar,naporan si

Pa dobro postoje li ikakvi kriteriji u ovim novinama?

Baš hrpa gluposti.

Iz knjige "Hibernacijska dijeta"... Što je to tako posebno u medu? Med sadržava jednak omjer fruktoze i glukoze. Jetra uzima fruktozu. Fruktoza regulira glukozu u jetri. To cijele noći održava uravnoteženu razinu glukoze u krvi.Ne dolazi do naglih uspona ili ili padova. Vaša jetra ima rezerve koje hrane mozak.Ne morate lučiti štetne hormone stresa. Vaši hormoni za oporavak mogu i dalje obavljati svoj posao. Med ima snažna antibakterijska svojstva, što su dokazala istraživanja o korisnosti meda za iscjeljivanje opeklina i postoperativnih rana. Blagotvorno djelovanje meda dokazano je u liječenju alergija i bolesti usta i zubi. No kod meda možda od svega najviše iznenađuje to što zapravo snizuje razinu glukoze u krvi, što je i znanstveno dokazano. Med sadržava dvije vrste šećera: glukozu i fruktozu u jednakim količinama, stoga bismo mogli očekivati da podi že razinu glukoze u krvi.Za to, međutim, postoji biološko objašnjenje. Kad se šećeri apsorbiraju iz crijeva u krvotok, najprije prolaze kroz jetru. Ondje se izdvaja frttktoza. To može raditi samo jetra, jer jedino ona luči enzime koji mogu apsorbirati fruktozu. U vašoj sejetri fruktoza pretvara u glukozu, a onda se pohranjuje. Ne vraća se natrag u krvotok. Ostaje u jetri sve dok ne postane potrebna, a to se događa kad vam se spusti razina glukoze u krvi. Fruktoza ima još jednog asa u rukavu. Dopušta jetri da iz krvotoka uzme koliko god joj je glukoze potrebno, tako da može prikladno hraniti uvijek gladan mozak. Na taj način fruktoza zapravo snižava razinu glukoze u krvotoku. To izgleda kao proturječje, zbog čega smo to i nazvali paradoksom fruktoze. Budući da je tu riječ o glukozi koju uzima jetra, fruktoza sprječava iznenadan porast razine glukoze u krvi. Fruktoza snižava glikemijski indeks glukoze, odnosno, brzinu kojom se hrana prerađuje u glukozu u krvi. To je čudesan/prekrasan trik za regulaciju razine glukoze u krvi i zacijelo jedna od najbolje čuvanih tajni prirOde sve dok se nije pojavila hibernacijska dijeta. Med nije jedina namirnica li kojoj možete pronaći fruktozu, iako je najkoncentriraniji izvor. Fruktoze ima i u voću i povrsu u jednakom omjeru kao i glukoze.

Deepak Chopra: "Savršeno zdravlje". Slatka se hrana pri neravnoteži kape smatra nepoželjnom. No iznimka je med koji je najbolja slatka hrana za uravnoteženje kape. (str. 231) Satvična ili čista hrana jest najbolja prehrana za tjelesnu snagu, aktivan um, dobro zdravlje zdravlje i dugovječnost. Čine ju mlijeko, riža, gi (pročišćeni maslac), sezam, bademi, voće i voćni sokovi, povrće, izvorska voda, pšenica, mungo-grah, kokos, naranče, datulje i med. Na nešto općenitijoj razini obuhvaća laganu, umirujuću, lako probavljivu hranu, svježe voće i povrće, izvorsku vodu, ravnotežu svih šest okusa, umjerene obroke. (str. 236)

Želiš biti zdrav, zaboravi kuhanje (str. 51) Neki žele odlučno braniti pčelinji med kao zdrav, osobito dakako oni koji medom i njegovim nusproizvodima dobro zarađuju. Na više sam mjesta u ovoj knjizi upozorio na to da med nije bolji odlji od čistog šećera. Redovita upotreba meda može naposljetku nanijeti štetu jetri, gušterači i slezeni. Ta opasnost ne postoji pri dobro usklađenim vrstama šećera u voću i povrću. Za umjetni i rafinirani šećer (uključujući pčelinji med) nema mjesta u prirodnoj prehrani (Burroughs ). Gotovo nijedan laik ne zna da pčela neprerađeni med probavi, opskrbi ga tvari za konzerviranje i opet ispljune. Taj med sabran u spremištu pčela štetanje-s tim konzervansima i nakupljenim pesticidima iz okoliša - za ljudski organizam. On sadrži osim toga premalo kalcija. Jedan je stručnjak za med rekao slijedeće: "Med je magična i mistična riječ na području zdrave prehrane. On pripada onim najviše precijenjenim i preplaćenim proizvodima što ih nude trgovine bioloških živežnih namirnica. Velika korist koja se pripisuje medu, zapravo je obmana. Med je samo malo hranjiviji i još mnogo opasniji od šećera!" (Bourroughs**).

stevija je najzdrava