Lesar postavlja dijagnozu i bez pregleda

Grubišićeve nule: A prije će biti da će mu na kraju balade ostati samo dvije nule. "00".

Grubišićeve nule: A na kraju balede ostat će mu samo dvije nule. "00".

Tekući računi s dopuštenim minusima i kreditne kartice su i izmišljeni da bi ljude, bolje rečeno zombije koji konzumiraju svakojaki šrot masovne produkcije, držali u kontinuiranom dužničkom ropstvu. U tom kontekstu ovaj Linićev, naoko totalitarni potez, građane spašava od njihih samih. Blažena kešovina, koliko imaš toliko i potrošiš. Nema anticipirane potrošnje , niti zaduživanja uz lihvarske kamate. Nažalost ima i obrnutih prijedloga - da se gotovina potpuno izbaci iz opticaja, kako bi državni big brother kontrolirao svaku našu zarađenu i potrošenu kintu, porezne discipline radi, ali i da bi kontrolirao naše životne navike i slično. Tako se s informatičkim dobom pomalo pozdravljamo sa slobodama koje smo uživali. Linić ljudima ovim potezom vraća dio slobode koje su se manipulacijom banaka sami bili odrekli, makar to mnogima ne izgleda tako. Inače, komparacija državnog zaduživanja sa zaduživanjam pojedinca je besmislena, jer dug države (a gotovo sve države su zadužene) nikoga ne baca u očaj, osim možda ministra financija , ako i njega .

“Funkcija župana mi sliči na župnika. Imao sam župu sa 40 tisuća stanovnika, sad bi dobio još samo jednu nulu’’ ------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 40 tisuća = župnik , dodaš jednu nulu , dakle 400 tisuća = župan, dodaš još jednu nulu, dakleakle 4 milijuna = premijer. Umjesto zaključka :što više nula viša funkcija. Tako je naša politička hijerarhija i složena , od puno nula.

Dragutin Lesar je vjerojatno u pravu. On ne čita nego to za njega rade drugi. Onda on to čitanje i tuđi rad pripiše u svoje zasluge. Da, knjiga je vrlo interesantna, a gospodin Lesar ne može je komentirati iz jednostavnog razloga što je u njoj sva sila dokumenata i pisanih argumenata koji potvrđuju istinitost tvrdnji.