U neimenovanom europskom gradu, vječno obavijenom gustom maglom i sjenama, serijski ubojica davi svoje žrtve. Usred te tjeskobne atmosfere, bojažljivog službenika Kleinmana (Woody Allen) iz sna budi bijesna gomila - samozvani osvetnici koji zahtijevaju da im se pridruži u lovu na manijaka. Problem je što mu nitko ne govori kakav je plan, koja je njegova uloga i što bi uopće trebao raditi. Prepušten sam sebi, Kleinman započinje svoju odiseju kroz mračne ulice, paranoidan i zbunjen, postajući sve sumnjiviji i samim lovcima i policiji.
Premisa je zapravo proširena filmska adaptacija Allenove vlastite jednočinke "Smrt", napisane još 1975. godine, koju je redatelj smatrao savršenim materijalom za film zbog njezine prirodne napetosti i kafkijanskog ugođaja.
Paralelno s Kleinmanovom potragom, odvija se priča o Irmy (Mia Farrow), cirkuskoj gutačici mačeva. Nakon što uhvati svojeg dečka, klauna Paula (John Malkovich), u preljubu s trapezisticom Marie (Madonna), ona bježi iz cirkusa i utočište pronalazi u bordelu, a tamo upoznaje idealističnog studenta Jacka (John Cusack) i suočava se s vlastitim moralnim dilemama. Sudbine Kleinmana i Irmy isprepliću se u ovom duboko alegoričnom, kaotičnom svijetu. Ubojica simbolizira neizbježnu smrt, a histerija i podjele među osvetnicima, koji se na kraju počinju međusobno ubijati, predstavljaju kritiku organizirane religije. Film se izravno bavi velikim temama - ljubavlju, umjetnošću, magijom i smislom života, a sve je prožeto filozofskim dijalozima i klasičnim, duhovitim Allenovim jednoznačnim rečenicama.
"Sjene i magla" jedan je od vizualno najupečatljivijih Allenovih filmova. Snimljen u potpunosti u crno-bijeloj tehnici, film crpi inspiraciju iz njemačkog ekspresionizma dvadesetih godina prošlog stoljeća. Kao uzore naveo je Fritza Langa, F. W. Murnaua i G. W. Pabsta, dok se u narativu osjeća snažan utjecaj Franza Kafke. Za razliku od filmova poput "Manhattana", gdje crno-bijela fotografija služi nostalgiji, ovdje je kinematograf Carlo Di Palma koristio duboke kontraste, oštre sjene i gustu maglu kako bi stvorio atmosferu misterije, napetosti i tjeskobe. Izgled filma je namjerno apstraktan i nestvaran, stvarajući osjećaj sna ili noćne more. "Mogli smo ga osvijetliti realistično, ali puno je zabavnije to učiniti dramatično. Budući da smo radili na setu i ništa nije stvarno, osjećali smo slobodu da ga tako osvijetlimo", izjavio je Allen.
Kako bi postigao potpunu kontrolu nad vizualnim identitetom, Allen je cijeli film snimio u studiju. U njujorškom Kaufman Astoria Studios u Queensu, njegov scenograf Santo Loquasto dizajnirao je i izgradio cijeli grad. Set, koji se prostirao na gotovo 2500 četvornih metara, bio je u to vrijeme najveći ikad izgrađen u New Yorku, a uključivao je ulice, most, cirkus, bordel, liječničku ordinaciju i brojne druge interijere. S budžetom od 19 milijuna dolara bio je to Allenov najskuplji film do tada, no i dalje skroman po holivudskim mjerilima. Glazbena podloga također je odudarala od njegovog uobičajenog repertoara američkog jazza; kako bi dočarao europski ugođaj, koristio je glazbu njemačkog skladatelja Kurta Weilla, posebno iz njegove slavne "Opere za tri groša".
Film je okupio jednu od najimpresivnijih glumačkih ekipa u Allenovoj karijeri, iako su mnoge zvijezde dobile tek epizodne uloge, funkcionirajući više kao arhetipovi. Sam Allen vratio se u glavnu ulogu nakon sedam godina, navodno na nagovor studija Orion Pictures koji je vjerovao da će njegova pojava poboljšati zaradu. Uz njegovu tadašnju partnericu Miju Farrow, u filmu se pojavljuju John Malkovich kao nevjerni klaun, John Cusack kao naivni student te impresivna postava prostitutki koju čine Kathy Bates, svježe nakon Oscara za "Misery", Jodie Foster, koja je iste godine briljirala u "Kad jaganjci utihnu", i legendarna komičarka Lily Tomlin. Ulogu trapezistice tumači glazbena ikona Madonna, a u manjim rolama mogu se prepoznati tada još relativno nepoznati glumci poput Williama H. Macyja, Johna C. Reillyja i Petera Dinklagea.
Unatoč zvjezdanoj postavi i umjetničkoj ambiciji, "Sjene i magla" doživio je potpun komercijalni neuspjeh. U američkim kinima zaradio je tek 2,7 milijuna dolara na budžet procijenjen na 14 milijuna. Zanimljivo je da je, kao i neki drugi Allenovi filmovi iz tog razdoblja, bolje prošao u Francuskoj. Kritike su bile jednako podijeljene, na stranici Rotten Tomatoes film ima 54 posto pozitivnih ocjena. Vincent Canby iz The New York Timesa pohvalio ga je kao "drsko i nezaustavljivo originalno djelo", dok ga je Desson Thomson iz The Washington Posta opisao kao "ljubazno lutanje Allenovim omiljenim temama koje ne vodi nikamo". Sam Allen je, s karakterističnom autoironijom, u svojim memoarima "Apropos of Nothing" napisao da je znao kako je film "osuđen na komercijalnu propast", ali ga je svejedno snimio.
"Sjene i magla" ostaje film koji je teško preporučiti onima koji se tek upoznaju s Allenovim opusom. To je zahtjevno, atmosferično i hermetično djelo koje više duguje europskoj umjetničkoj kinematografiji nego američkoj komediji. Njegova snaga leži u apsurdnom humoru i vizualnoj raskoši, ali i u hrabrosti da se bavi egzistencijalnim pitanjima bez nuđenja lakih odgovora. U konačnici, Kleinman pronalazi svojevrsni spas pridružujući se cirkusu kao pomoćnik mađioničara Armsteada (Kenneth Mars), čije iluzije jedine mogu privremeno zaustaviti i zbuniti ubojicu, odnosno Smrt. Time Allen sugerira da je umjetnost, iluzija i stvaranje jedini pravi bijeg i utjeha u kaotičnom svijetu - svijetu izgubljenom u vječnoj magli i sjeni.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
Ma dobro, malo čudan, ali - gledam sve njegove filmove. Smiruju i produhovljuju.