Spomen imena vlč. Zlatka Sudca većinu će podsjetiti na stigme koje su ga obilježile na samim počecima svećeništva. Oni koji su bili u Pastoralnom centru Betanija u Ćunskom na njegovim seminarima duhovne obnove sjećaju se tih pet vjerom prožetih dana; oni koji su imali sreću biti na misnim slavljima koje je predvodio ili na kojima je propovijedao sjetit će se žara kojim to čini; oni koji ništa od toga nisu doživjeli, a žarko to žele, s nestrpljenjem čekaju neki od susreta.
Likovni rukopis
Vjernici se sigurno često susreću s predmetima u koje je ugradio sebe, a da to i ne znaju. To su brojne slike u crkvama širom Hrvatskog primorja, u Zagrebu, SAD-u ili privatnim zbirkama... Motivima iz Evanđelja oslikao je ulazni dio Betanije, a mnogi koji su vidjeli golemu sliku tvrde da je i svoj lik naslikao na slici na kojoj prikazuje događaj iz Betanije u doba kad se stvaralo kršćanstvo: Isusov susret s Marijom, Martom i njihovim bolesnim bratom Lazarom. Vlč. Sudac, kojemu je Betanija dom i mjesto rada, oslikao je i ogradu na stubištu, a svi koji se malo dublje zagledaju prepoznaju njegov likovni rukopis.
O likovnom daru mnogo toga je otkriveno u monografiji “Zlatko Sudac – svećenik i umjetnik”, objavljenoj prije dvije godine u izdanju Z.B.L.J. Totus Tuus u Zagrebu, ali malo se zna da se s jednakim žarom hvata i dlijeta te stvara impresivne kiparske radove. Šutnja koju je službena Crkva, osobito Krčka biskupija, na žalost, nametnula u vezi s njim kao svećenikom i karizmatikom protegnula se i na njegov umjetnički rad. Nakon tiskanja monografije kao da je s lica svijeta nestao Zlatko Sudac umjetnik. A da je i te kako radio, dokaz su fotografije koje je snimio Večernjakov fotoreporter. Jasno se vidi s koliko se žara bacio na stvaranje skulpture prepoznatljiva sadržaja – Pieta.
Za koga se tako predao kiparskom radu i gdje je ta skulptura sada, pokušali smo doznati u Krčkoj biskupiji. Bez uspjeha! Generalni vikar mons. Ivan Kordić, za kojega kažu da u svakom trenutku zna gdje je i što radi vlč. Sudac, kratko i jednostavno nam je odgovorio:
– Ne želim o tome govoriti za novine.
Neki nesporazumi
Ipak, otkrili smo da Sudčevu skulpturu očekuje zagrebačko svetište Sveta Mati Slobode, ali hoće li se i kada vjernici u toj crkvi pomoliti ispred Sudčeve Piete, kao što to čine ispred Michelangelove u bazilici sv. Petra u Vatikanu, teško je reći.
– Bio bih i osobno i kao svećenik počašćen kad bi hrvatska Pieta bila u našoj crkvi. Vlč. Sudac ponudio nam je tu skulpturu, što je za nas bila velika sreća. Znam da ju je radio u Zelini i da je s donatorima došlo do nekih nesporazuma, ali ne znam točno o čemu je riječ i što se dogodilo. Morat ćete pitati osobno vlč. Zlatka ili nekoga tko mu je bliži nego ja. Još se nadam da ćemo je dobiti – kazao nam je don Petar Šimić, upravitelj svetišta Sveta Mati Slobode.
Vlč. Suca nismo uspjeli pitati jer je do njega nemoguće doći, a čini se da su svi koji se kreću u njegovoj blizini položili zavjet šutnje. Prema dostupnim podacima, vlč. Sudac je skulpturu radio u Kiparskoj radionici Grošinić u Zelini, gdje je trebala biti izlivena u bronci. Je li to učinjeno, nismo uspjeli doznati, jer telefonski broj akademskog kipara Ivana Grošinića nije dostupan javnosti, a nemaju ga ni u zagrebačkom HDLU. Time je tajnoviti krug oko skulpture zatvoren. Hoće li tako i ostati, ovisi o svim akterima ove priče, ali zasigurno ne o autoru koji je s mnogo žara radio na joj i, kako se na fotografijama vidi, završio je.
Dokaz da bi i on bio sretan kad bi hrvatska Pieta izašla u javnost, slike su koje se nalaze u mnogim crkvama, a samo manji dio zadržao je u vlastitoj zbirci. Je li vlč. Sudac izradio još koju skulpturu? Poznato je brončano Kristovo poprsje “Getsemani” iz 2004. godine, veličine 34+21,5 cm, koje je u privatnom vlasništvu. Ima li ih još, možda će se doznati ako crkveni oci dopuste tiskanje monografije s novim djelima.
U crkvama i zbirkama
Slike vlč. Sudca razasute su po privatnim zbirkama, ali su i u mnogim hrvatskim crkvama. U kru00E8koj prvostolnici na antependiju se nalazi kompozicija s prikazom Marije i svetaca zaštitnika biskupije. Dok je u Rijeci studirao teologiju, oslikao je vitraje u kapeli Bogoslovije, a redovnicama Samostana sestara milosrdnica darovao je “Bogorodicu s djetetom”. Trsatski franjevci u kapeli zavjetnih darova čuvaju “Bičevanje”, a zagrebačko Bogoslovno sjemenište postaje križnog puta u drvetu i keramici te “Poklonstvo Kraljici Hrvata”. U rodnom mu Vrbniku nalaze se slike “Getsemani”, “Misal” i mozaik “Arkanđeo Mihael”. U Novalji je mozaik “Marija, Duhovi”. U Betaniji se nalaze i slike “Pod morem” i “Svetohranište”. U crkvi u Dramlju nalazi se oltarna pala na kojoj je Bogorodica s djetetom i četvero svetaca. U crkvi sv. Eufemije u Rovinju su “Navještenje”, “Duhovi”, “Uskrsnuće” i “Emaus”. Slike koje je 2004. oslikao vlastitom krvlju, “Izdaja”, “Muka” i “Pieta”, te ulje na platnu “Svećenik”, zadržao je. Srednja škola Hrvatskog kralja Zvonimira u Krku ima jednu njegovu sliku iz vremena dok je još bio učenik.
Sudčeve slike i na dražbi
Neposredno prije pojave stigmi (u Novalji u noći od 6. na 7. svibnja 1999. godine), župa sv. Katarine iz Novalje organizirala je, od 14. do 29. travnja, posjet Novaljcima u New Yorku i New Jerseyju. Tom prilikom organizirana je dobrotvorna aukcija na kojoj je ponuđeno osam slika vlč. Sudca koji je u to vrijeme u Novalji bio kapelan. Slike su prodane za 30.000 dolara, a samo jedna od njih postigla je cijenu od 9000 dolara.
Otvori KEKS Pay
