S redateljem Ivanom Planinićem razgovarala sam o Krleži i Krležinim "Zastavama" još u svibnju 2024. godine. On je tada u kazalištu Žar ptica režirao Cervantesova "Don Quijotea" (i napravio sjajan posao), a za njim je već bio jedan jako dobar – i drukčiji – Krleža. "Legendu" je radio s ansamblom Gavelle u danima beskućništva tog kazališta, a predstavu su igrali zamalo u katakombama, u tunelu Grič. Ta je predstava dokazala da se pojavio redatelj kojem Krleža nije "sveta krava" i koji zna tog najvećeg hrvatskog pisca uvesti u naše 21. stoljeće. Tog lanjskog svibnja "Zastave" u HNK Zagreb bile su tek u povojima, u radnim materijalima. No riječi redatelja o tome kako u adaptaciji traži odnose onog što smatramo povijesnim vremenom i emotivnih i obiteljskih situacija kroz koje prolazi glavni lik slutile su na dobro.