Ovo je malena knjiga koja doslovno grije srce. “Ulica Charing Cross 84” (Petrine knjige, urednik Zoran Maljković, prijevod Ira Martinović, 120,50 kuna) knjiga je sastavljena isključivo od pisama. Korespondencija počinje u listopadu 1949. godine i traje punih dvadeset godina, do listopada 1969. godine. Isprva se dopisuju spisateljica i scenaristica iz New Yorka i čovjek (očito jedan od menadžera, prodavača, ali i “nabavljača” rijetkih knjiga) iz jedne londonske knjižare. Adresa knjižare ujedno i naslov knjige, a u ovu se priču uskoro, svojim pismima, uključuje i još poneko iz londonske ekipe.
Helene Hanff ovdje je objavila vlastita pisma, ona koja je pisala i ona koja je primala. Naručujući rijetke knjige (nakon rata, kada su preračunate u dolare cijene tih dragulja zvučale smiješno), ona se zapravo veže za svoje nabavljače. Sve se to događa u oskudnim vremenima nakon Drugog svjetskog rata, kada Britanija živi “na kupone”, a Britanci, kada naruče novi automobil, na njega čekaju sedam do osam godina, jer sve što njihova autoindustrija proizvede ide u izvoz, budući da je zemlji prijeko potrebna zarada kako bi, nakon ratnih napora, ponovno stala na noge... I tako Helene svojim novopronađenim prijateljima s “druge strane bare” uskoro počinje slati šunke za Božić, konzerve jaja u prahu kako bi imali barem za neki kolač... Ono što oduševljava čitatelja su ta neka (ne tako davno) prošla vremena kada je dijeliti bio način postojanja, jer Helen nije bogata Amerikanka. Štoviše, kroz cijelu knjigu ona pokušava skupiti novac za posjet Londonu, njezini joj “knjižari” nude smještaj u svojim domovima, ali ona, zbog raznih razloga, ne uspijeva skupiti novac za putovanje. Ali šunkice i knjige i dalje lete preko oceana.
Toplina i humor, kao i strast za čitanjem, biseri su ovog romana, ali kako kroz stranice prolaze godine, kruni se kraljica Elizabeta II. ili svijet napada beatlemanija, čovjek se nužno zapita što smo mi napravili s vlastitim životima. Kako je uopće moguće da se u nekim najsretnijim i najtragičnijim trenucima imamo potrebe izraziti samo na društvenim mrežama? Što uopće znače sućut ili čestitka na Facebooku? Zamislite samo što bi svima nama u takvim trenucima značilo pismo, napisano i poslano iz srca.
