Najveća Egipatska zbirku u Hrvatskoj čuva se upravo u tom zagrebačkom muzeju koji će se 2022. pridružiti brojnim svjetskim institucijama u obilježavanju velike obljetnice, organizirajući predavanja stranih i domaćih stručnjaka, radionice, te prigodne digitalne sadržaje.
Muzej je zbog sanacije oštećenja nastalih u potresu i dalje zatvoren, a Egipatska zbirka nije dostupna javnosti, pa će se publika s temom imati priliku upoznati virtualno.
Iz Arheološkog muzeja kažu da fascinacija starim Egiptom postoji oduvijek i ne prestaje ni u modernim vremenima, a kada je Howard Carter otkrio Tutankhamonovu grobnicu 1922. krenuo je novi val istraživanja i zainteresiranost javnosti za kulturom koju se popularno naziva egiptomanija.
Za izložbu su odabrane najzanimljivije teme iz staroegipatske civilizacije temeljene na Egipatskoj zbirci, koje će se moći vidjeti prolaskomi kroz niz virtualnih soba. One će se postupno otvarati, a koja soba će biti otvorena odlučivat će upravo publika glasanjem putem društvene mreže Facebook.
Zasad je otvorena prva soba Virtualnog starog Egipta koja je posvećena skarabejima srca, egipatskim amuletima koji su korišteni u kultne svrhe i pripadaju u pogrebnu opremu pokojnika, na https://bit.ly/VirtualniStariEgipat
Kako se podsjeća u najavi izložbe, skarabeji su egipatski amuleti u obliku kukca balegara, jedan od najčešćih produkata staroegipatske umjetnosti.
Bili su izrađivani uglavnom od gipsa, keramike te raznih vrsta kamena, a tijekom cijele povijesti egipatskoga kraljevstva imali su važnu vjersku funkciju i izrazito složenu simboliku, a najstariji primjerci potječu već iz razdoblja predinastičkog Egipta.
Korišteni su u kultne svrhe već u vrijeme kulture Nagrade koja je prethodila nastanku sjeverne i južne egipatske države, a u nekim grobovima oko 3100 godina prije Krista pronađene su posude s osušenim balegarima koji su mogli biti neka vrst zavjetnih darova umrlima.
Najveći i najljepši primjerci izrade skarabeja su takozvani skarabeji srca i pripadaju u pogrebnu opremu, napominje se o izložbi kojoj su autori Igor Uranić i Porin Šćukanec Rezniček.
