Virovitica
Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora
Komentari 3
RA
Šjor Ranko se okreće u grobu kad vidi s onoga svita kakve brljotine se šalju na natječaj za Večernjakovu kratku priču.
ON
Odlična!
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Kolebljivi autor, nikako da se odluči: tetka Marine priče je "zapravo zaboravio, sve osim jedne, a i od te se sjećam samo jednoga dijela." Onda ide nabrajanje: "To su bile njezine životne priče, koje je ona osobno doživjela, a sve su bile o vukodlacima, noćnim pojavama mrtvih, zveketu lanaca, jaucima i spodobama u crnom" pa ispada da ih je ipak sve zapamtio da bi mu promakla jedna priča "koja jest bila o mrtvima, ali sa stvarnim imenima i smještena usred bijela dana. Tada sam je, u paketu s ostalima, podcijenio i skoro zaboravio...". A zašto je naš doktor tako kolebljiv? Pa zato jer do dana današnjeg nije shvatio je li njegovo selo bilo "partizansko" pa su sve muškarce u selu pobili fašisti, ili je selo bilo "ustaško" pa su sve muškarce pobili partizani. S obzirom da je ova nemušta priča objavljena u Večernjaku, bit će da je ipak ovo drugo :)