Koincidencija s Wagnerovim 200. rođendanom nije naškodila izvedbi Verdijeva Requiema u Majstorskom ciklusu HRT-a. Naprotiv! U zrelim godinama Verdi je ionako s poštovanjem pratio i slijedio mnoge Wagnerove zamisli, a potpuno je točna i tvrdnja gospodina iz publike da istovremene izvedbe Wagnerova Lohengrina u HNK i Verdija Requiema u Lisinskom za grad poput Zagreba predstavljaju svjetsko kulturno dostignuće i čudo.
Koincidencija je ionako bila puki slučaj. A u odsutnosti preciznog planiranja slučaj zna biti i sretan pa se tako ova izvedba dogodila ne samo na dan kad je rođen Wagner nego i na dan kad je prije 140 godina umro Alessandro Manzoni. Upravo u žalosti za velikim piscem Verdi je skladao te na prvu godišnjicu njegove smrti 22. svibnja 1874. praizveo svoj Requiem.
No, od datuma i obljetnica važnija je kvaliteta koja je također bila na visokoj, slobodno možemo reći, svjetskoj razini: uvježban i uživljen orkestar, kultiviran zbor te sjajan kvartet domaćih solista. Jasna dikcija, sigurna intonacija, snažna projekcija glasa iz prvog reda zbora preko orkestra, lijepo oblikovanje fraza – sve je to odlikovalo usklađen nastup Adele Golac Rilović, Martine Gojčete Silić, Tomislava Mužeka i Luciana Batinića. Veliku svečanost i pothvat sigurno je vodio maestro Pavle Dešpalj, kojem smo do kraja večeri oprostili čak i neuobičajenu pauzu usred djela.
