Naslovnica Kultura Film

Velikom Stanleyu Kubricku otkrivao sam čari novoga Bronxa

Ostvariti hollywoodsku karijeru gotovo je svačiji san, Novakoviću je to uspjelo na prilično neobičan način – radio je s dvije istinske zvijezde
03. kolovoza 2015. u 19:00 0 komentara 116 prikaza
Ante Novaković
Foto:

Ante Novaković američki je Hrvat koji je nedavno prikazao svoj prvi film "Leaves of the Tree", u kojem glumi Eric Roberts. Ostvariti hollywoodsku karijeru gotovo je svačiji san, a Novakoviću je to uspjelo na prilično neobičan način. On je, naime, imao tu privilegiju da radi izravno s dvije istinski velike hollywoodske zvijezde, imao je privilegiju da o filmu nauči najviše i da iz prve ruke gleda kako rade najveći hollywoodski redatelji. Tijekom 23 godine, na ovaj ili onaj način sudjelovao je u snimanju 60 filmova. Razgovarali smo o njegovoj intrigantnoj povijesti osobnog tajnika velikih hollywoodskih zvijezda, Harveya Keitela i Colina Farrella, te kako je od tajnika dospio do snimanja vlastita filma..

Kako ste postali osobni tajnik glumcima s "A" liste? Kako se dobiva takvo mjesto??

Uvijek sam želio raditi nešto u filmskoj industriji pa mi se to ostvarilo radeći na Tribeca festivalu. Radio sam još neke manje poslove u okolici, a netko je spomenuo kako produkcijska kuća Harveyja Keitela traži ljude za određenu poziciju. Sve je završilo tako da sam razgovarao s njim.

Što ste to rekli u tom intervjuu da je Keitel zaključio da želi baš vas?

Harvey je rođen i odrastao u Brooklynu, a ja u Bronxu. Pitao me odakle sam, Newyorčani uvijek pitaju iz kojeg ste kvarta. Odgovorio sam "iz Bronxa", a on je odvratio "e baš loše za tebe". Kako sam u to vrijeme još bio mladić, nekako sam zaključio da me vrijeđa! Pa sam ga upitao odakle je on. Rekao je da je iz Brooklyna. Jedino što mi je palo napamet jest da je njegova generacija vjerojatno izuzetno ponosna na svoju legendarnu bejzbolsku momčad, ali koja više nije u Brooklynu. Tako je jedino što sam se mogao sjetiti da mu kažem bilo: "Niste li vi imali bejzbolsku momčad?". Razgovor je stao. Zurio je u mene na trenutak i rekao "O.K., shvaćam, nećemo se više doticati te teme". Odgovorio sam "Možemo ovako cijeli dan, ako vam se tako sviđa". Mislim da je u meni možda vidio neki dio mlađeg sebe, no ja još nisam mislio da sam dobio posao..

Od soba do rasvjete

Možda mu se dopala ta smjelost?

Bilo je prepoznatljivo da ću na svako pitanje dati iskren odgovor. Odgojen sam da budem iskren, s jasno izraženim sustavom vrijednosti....

Što biste preporučili nekome tko želi taj posao?

Uključi se, budi uvijek spreman, pogotovo ako si još mlad. Čak i ako se ne plaća, svejedno prihvati posao. To je sjajan način za dobivanje uvida iza kulisa, za gledanje kako rade filmaši, ekipa, da se upoznaš s tehničkom stranom, kamermanima, rasvjetom, produkcijskim dizajnerima. Vidiš kako rade producenti, kako se stvaraju budžeti, sve je to film.

Što ste na početku radili s Harveyjem?

Sve čega se možeš sjetiti, 24 sata na dan, svaki dan. Ljudi pitaju, jesi li kuhao kavu? Normalno. Uklopiš se, postaješ dio strukture koja priprema projekt. Od temeljitog pregleda lokacije na kojoj bi se trebao snimati film, potrage za mjestima gdje se može odsjesti, rada s producentima, brige oko usklađivanja zahtjeva klijenata sa zahtjevima producenata.

Pa to je onda gotovo kao posao producenta, spajanje kreative s logistikom...

Da, na nekoj razini. Treba postaviti efikasnu povezanost između glumca i projekta, da to sve teče bez napora. Istodobno rješavate situacije s više produkcija koje nisu sve u istom stadiju. Koordinirate različite ljude koji su uključeni u glumčev rad.

Ispričajte nam neku priču iz vašeg rada s Harveyjem Keitelom!

On je uvijek maksimalno angažiran, uključen u svoju ulogu, u svoj zanat, gradi svoj lik iz temelja. Daje sve od sebe poštujući posao svakoga angažiranog na tom filmu. Iznimno je velikodušan i pun razumijevanja za ostale glumce, uvijek raspoloživ za vježbanje s drugim glumcima. Jako je zainteresiran za uspjeh cijelog projekta te daje do znanja kako shvaća da tu nije riječ samo o njemu. Zbog toga je Harvey velik, zbog njegove velikodušnosti kao glumca, umjetnika i ljudskog bića. Jednom smo radili na filmu u Los Angelesu, a istodobno se trebalo raditi na projektu koji se zvao "Tri godišnja doba", bio je u pretprodukciji i snimanje u Vijetnamu trebalo je početi kada završimo u Los Angelesu. Nekoliko jutara zaredom, prije nego što bi odlazili na set, Harvey bi tražio da pogledam njegove oči. Bio ih je razvukao onako da izgleda kao Kinez pa ga je zanimalo je li previše ili premalo. Shvatio sam kako je on razumio da je njegova uloga budističkog svećenika, a ne američkog marinca koji se vraća u Vijetnam u potrazi za svojom kćerkom. Glumio sam dok sam mogao, misleći kako će mu netko, producent, agent, redatelj reći kako zapravo glumi marinca. No, nazvali su upravo mene. Nije baš bilo ugodno biti glasnikom, pogotovo nakon što je Harvey uložio toliko truda u ulogu za koju je mislio da je igra. Jedno jutro, za vrijeme diskusije o tome kakvu bi šminku morao nositi za tu ulogu, rekao sam: "Svi koji misle da igraju ulogu budističkog svećenika neka istupe!" Harvey je zakoračio, a ja sam rekao "ne tako brzo". Do kraja dana svi su opet bili na istoj valnoj duljini, a ja sam preživio da to i ispričam.

Kako je bilo raditi s Colinom Farrellom? Ima li razlike u odnosu na Harveyja Keitela?

Kod Colina sam došao nakon Harveyja. Baš sam bio završio The New School University pa nakon toga imao razgovor najprije s njegovim predstavnicima, a onda i s njim.

Je li vaša uloga kod njega bila ista?

Slična. Iste vrste administriranja, olakšavanje poslova u projektima, koordiniranje.

Imate li o Colinu neku sličnu priču kao i o Harveyju?

Postoje nevjerojatne sličnosti kod obojice u pristupu glumi. Colin je nevjerojatno predan. Gledate sa strane i vidite koliko energije ulaže u ulogu, u umjetničkom smislu. Privilegij je dobiti takav uvid. Sjećam se, za vrijeme snimanja filma Horrible Bosses, ona užasna frizura koju nosi njegova je ideja. Ima nevjerojatnu sposobnost staviti se u središte lika, pronaći njegovu bit i praktično ga činiti živim. Sjajno je to vidjeti kod obojice, riječ je o talentu kojeg imaju na pretek, ali i o količini posla za koji ne vjerujem da su ga ljudi svjesni. Sve to kod njih izgleda tako lagano, to je još jedan vid njihova talenta. Colin, kao i Harvey, osoba je koja čvrsto stoji na zemlji, velikodušan je, vodi brigu o atmosferi oko sebe. Nikada se na setu ne radi samo o njima, oni to nikada ne traže. Colin je uvijek znao ime svakog člana ekipe na bilo kojem setu, čime bi stvarao lakoću u svakodnevnom naporu oko filma. Našao sam sličnu, duboko ukorijenjenu skromnost za sav napor koji se ulaže u projekt i kod Colina i kod Harveyja.

Dosegnuo zenit

Nedavno ste režirali i svoj prvi film s Ericom Robertsom u glavnoj ulozi. Veliko iskustvo bilo je praćenje rada velikih redatelja uživo. Je li to bolje od škole filma?

Ne mogu reći je li bolje ili lošije, ali imam priliku gledati kako rade neki od mojih heroja. Mogao sam puno naučiti od tih vrhunskih filmaša i glumaca. Sjajno je biti na setu i osjetiti sve iz prve ruke, a onda vidjeti i konačni proizvod. Bio sam na vrhu bugarske planine s Peterom Weirom u "The Way Back", na setu s Jane Campion. Bio sam i sa Stanleyjem Kubrickom na njegovu posljednjem filmu "Oči širom zatvorene", morao sam se uštipnuti nekoliko puta. Bilo je to za mene kao dosegnuti zenit, što ima bolje od toga u smislu pravljenja filmova? Ne znam za drugo iskustvo koje bi to moglo nadmašiti. Film Davida Lyncha? Jedini razlog zbog kojeg sam mogao doći na set bio je zato što me sa Stanleyjem upoznao Harvey prvi dan kada smo stigli. Nisam to još tada shvaćao, ali Stanley je teško ikoga puštao na set. Kružila je pošalica kako je jedva puštao i glumce! Ali Harvey me predstavio i rekao: "Stari Bronxe, upoznaj novi Bronx." Oduvijek sam znao da je Stanley iz Bronxa, pa je za mene bilo fantastično kako je postigao sve ovo. Tako se između snimanja Stanley raspitivao o Bronxu. Bilo je to najbizarnije iskustvo koje sam ikada imao. Pitao bi je li neko kino još uvijek na istom mjestu, sjećao bi se mjesta svoje mladosti, a ja bih onda s njime dijelio što jest, a što nije. Nisam mogao poimati da sam tamo, da gledam kako radi, da s njim razgovaram o Bronxu na tako običan način. Naučite stvarno, praktično rješavanje problema na samom setu. Shvatite da nije kraj svijeta ako nešto ne uspije. Naučite rješavati probleme u letu, ta praktična strana nevjerojatno mi je pomogla.

>> Kidman: Kubrick me nagovarao na scene seksa s Tomom Cruiseom

>> Moj tim pokušava izboriti nominaciju za Oscar nakon koje bi sva čuda bila moguća

S braćom i sestrama ljeta je provodio u Hrvatskoj, kamo se vraća kad god uzmogne

Antini su roditelji rođeni i odrasli u Posedarju te su 1953. emigrirali u New York. Tamo su život započeli u Hell's Kitchenu pa se preselili u Bronx, gdje je Ante i odrastao sa svojih petero braće i sestara: Kreshom (Krešimirom), Mikeom (Matom), Tomom (Tomislavom), Peterom (Perom) i Miriam (Mirjanom). Odrastanje u Bronxu, kaže nam Ante, donijelo im je amerikanizirana imena koja su Amerikanci mogli lakše izgovoriti. Antino je ime ipak izdržalo i to iskušenje iako su ga, kaže, u nekom trenutku počeli zvati Anthony ili Tony da im bude lakše, no Ante to nije dopustio. Tako se i njegov brat Mike poslije vratio izvornom imenu Mato. Ante sada ima 43 godine. Nije oženjen, ali je, otkriva nam, u ozbiljnoj vezi sa svojom prekrasnom djevojkom.

U Hrvatsku nastoji doći kad god to uzmogne, nastavljajući tako tradiciju kada je s braćom i sestrama ljeta provodio u svojoj pravoj domaji.

To sada redovito čini njegova mati koja je razlog više da ljeti posjeti Hrvatsku.

VIP izdvaja za Vas

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.