Od 10. prosinca ove godine pa sve do 2. svibnja sljedeće godine, u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti bit će otvorena velika izložba Yoko Ono, umjetnice koja je svojim radom nepovratno utjecala na način na koji danas razumijemo i doživljavamo suvremenu umjetnost.
Izložba naziva "Yoko Ono: The Room of Your Own Making / Soba koju stvaraš" donosi bogat presjek njezina stvaralaštva nastajalog tijekom više desetljeća. Riječ je o iznimnom kulturnom događaju koji će domaćoj publici približiti rad ove globalno prepoznate ikone, a zagrebački muzej tako postaje mjesto susreta s umjetnošću koja neprestano provocira, propitkuje i inspirira generacije diljem svijeta.
Postav izložbe obuhvaća pedesetak djela izrađenih u različitim medijima, što jasno pokazuje neizmjernu širinu njezina umjetničkog izričaja. "Yoko Ono, jedna od najutjecajnijih umjetnica 20. i 21. stoljeća, dala je značajan doprinos razvoju konceptualne i participativne umjetnosti, performansa i eksperimentalnog filma. Izložba The Room of Your Own Making / Soba koju stvaraš obuhvaća pedesetak djela u različitim medijima, od instrukcija, participativnih radova i performansa do filma, glazbe, fotografije i instalacija. Ona otkriva umjetnički svijet u kojem mašta, sudjelovanje i osobno iskustvo postaju pokretači promjene. Otkrijte umjetnost koja vas poziva da ne budete samo promatrači nego i aktivni sudionici", navode iz MSU-a.
Yoko Ono rođena je u Tokiju 1933. godine, a njezin životni i umjetnički put bio je ispunjen stalnim pomicanjem zadanih društvenih granica. Još kao mlada djevojka preselila se s obitelji u New York, gdje se vrlo brzo našla u samom središtu bujajuće avangardne scene. Svoju karijeru započela je hrabro eksperimentirajući s konceptualnom umjetnošću te je dala značajan doprinos razvoju slavnog pokreta Fluxus, iako nikada nije formalno postala njegova stalna članica. Njezino rano djelovanje često je bilo usmjereno na propitkivanje podjela između takozvane visoke umjetnosti i svakodnevnog života, što je u to vrijeme bio izrazito nekonvencionalan i svjež pristup.
Već pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća počela je stvarati svoja inovativna djela utemeljena na kratkim i jednostavnim uputama koje su zahtijevale punu pozornost publike. Jedan od njezinih prvih takvih radova pozivao je okupljene ljude da jednostavno upale šibicu i promatraju je dok ne izgori, čime je potpuno šokirala promatrače naviknute na tradicionalne glazbene izvedbe. Svoje slavne instrukcije sakupila je u revolucionarnoj knjizi "Grapefruit", koja se danas smatra jednim od apsolutno najvažnijih primjera rane konceptualne umjetnosti. Te su neobične upute varirale od potpuno izvedivih radnji do nevjerojatnih zamisli, često se oslanjajući isključivo na um čitatelja kako bi se umjetničko djelo dovršilo u njihovim mislima.
Jedan od njezinih najpoznatijih i najsnažnijih performansa svakako je "Cut Piece" iz 1964. godine, rad koji se i danas pomno proučava na svjetskim umjetničkim akademijama. U tom je djelu ona nepomično sjedila na pozornici dok su članovi publike, jedan po jedan, prilazili i škarama rezali komade njezine odjeće koje su potom smjeli odnijeti sa sobom. Taj se nastup smatra prijelomnim trenutkom u povijesti umjetnosti performansa, a inspiraciju za taj čin djelomično je pronašla u drevnoj budističkoj tradiciji nesebičnog davanja. Kroz vlastitu ranjivost i potpunu izloženost svoga tijela, hrabro je progovorila o ozbiljnim temama poput seksualne agresije i narušavanja osobnog prostora žene.
Njezin radikalni i beskompromisni pristup umjetnosti privukao je pozornost mnogih uglednih lica onoga vremena, a jedna izložba u Londonu zauvijek je promijenila tijek njezina života. Krajem 1966. godine, u galeriji Indica predstavila je rad koji je od posjetitelja tražio da vlastoručno zabiju čavao u izloženu ploču. Tada joj je sasvim slučajno prišao slavni britanski glazbenik John Lennon i upitao može li, umjesto pravog, zabiti jedan zamišljeni čavao. Prema kasnijim svjedočanstvima, u tom su se trenutku njihovi pogledi sreli i oboje su shvatili da savršeno razumiju istu mentalnu igru, što je bio početak jedne od najpoznatijih ljubavnih priča dvadesetog stoljeća.
Zaljubljeni par vjenčao se u Gibraltaru u ožujku 1969. godine, a svoju su golemu popularnost odmah odlučili iskoristiti za više ciljeve, pa su čak i vlastiti medeni mjesec pretvorili u javni prosvjed. Cijeli su tjedan proveli ležeći u hotelskim krevetima pred kamerama u Amsterdamu i Montrealu kako bi jasno prosvjedovali protiv rata u Vijetnamu. Zajedno su ubrzo pokrenuli i globalnu mirovnu kampanju s ogromnim plakatima u najvećim svjetskim gradovima koji su poručivali da je rat gotov ako to zaista želimo. Njihov je snažni umjetnički i aktivistički rad izbrisao sve dotadašnje granice između visoke umjetnosti, pop glazbe, politike i svakodnevnog društvenog aktivizma.
Unatoč njezinom bogatom vlastitom opusu i nevjerojatnoj kreativnosti, Yoko Ono je godinama bila izložena izrazito nepravednim kritikama i mržnji, prvenstveno od strane zagriženih obožavatelja slavne liverpulske četvorke. Mnogi su upravo nju krivili za konačni raspad Beatlesa, grubo zanemarujući činjenicu da je ona Lennonu bila, prije svega, najveći životni oslonac. Par se s vremenom uspio maknuti od ogromnih pritisaka javnosti te su se sredinom sedamdesetih godina posvetili mirnom obiteljskom životu u New Yorku i podizanju zajedničkog sina Seana.
Ta dugo željena obiteljska idila nažalost je brutalno i zauvijek prekinuta u mračnoj prosinačkoj noći 1980. kada je Mark David Chapman usmrtio Lennona pred njihovim domom. Njegovo je tragično ubojstvo ostavilo neizbrisiv bolni trag na njoj, no ona je unatoč nezamislivoj tuzi nastavila neumorno stvarati i glasno promicati poruke mira. Tek u posljednjih nekoliko desetljeća struka i šira javnost počele su joj odavati priznanje organizirajući goleme retrospektivne izložbe koje ističu njezin neosporni samostalni značaj. Danas Yoko Ono s punim pravom i ponosom nosi titulu istinske pionirke avangarde, čija je umjetnost duboko prožeta empatijom potrebnija svijetu više nego ikad prije.
Zagrebačka publika uskoro će iz prve ruke moći iskusiti njezinu veliku umjetničku viziju i zakoračiti u prostor gdje svaki pojedinac ima stvarnu moć oblikovati ljepšu stvarnost. Izložba u Muzeju suvremene umjetnosti pruža rijetku i dragocjenu priliku za dublje razumijevanje žene koja je svojom suosjećajnošću mijenjala povijest umjetnosti.