Užas Golog otoka kroz sudbinu jedne zagrebačke obitelji
Emotivni film o svojem djedu režirala je Tiha K. Gudac, a producirao Nenad Puhovski i njegov Factum
Komentari 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Tito je napravio jedinu moguću stvar; one koji su objeručke čekali Staljina i okupaciju Rusije stavio je u karantenu. Isto to su za vrijeme WW2 napravili Amerikanci sa svojim domaćim Japancima, za svaki slučaj sve su ih pospremili u logore. Za ona teška vremena, čista i ispravna odluka. Naravno da se među logorašima našlo i nevinih ljudi, baš kao što je za vrijeme Domovinskog rata i nan našoj strani bilo zločinaca, ali to spada u ratnu statistiku. Da Tito nije postupio tako i mi bismo do raspada SSSR bili ruska kolonija, a u Staljinovo ime bi vladali oni koji su bili za njegov komunizam, a ne Titov. I naravno, ako pitate bilo kojeg bivšeg zatvorenika, svi će oni uvijek reći da su nevini ležali u zatvorima... :)