U 89. godini života preminuo je glumac, redatelj i aktivist Robert Redford. Bio je ne samo jedna od najvećih zvijezda velikog platna 20. stoljeća, ali i vizionar, koji je, razmišljajući izvan okvira i djelujući izvan hollywoodske mašinerije, oblikovao nezavisnu filmsku scenu, a njegov utjecaj na američku, ali i svjetsku kinematografiju, nemjerljiv je.
U karijeri dugoj više od šest desetljeća, Redford odabrao je netipičan put - počeo je kao zlatni dečko koji je definirao pojam hollywoodske zvijezde, a zatim je desetljeća proveo dekonstruirajući ga. Karizmatičan, naočit i talentiran, s jednakom lakoćom osvajao je publiku u romantičnim dramama, vesternima i političkim trilerima. No, iako je smatran seks simbolom svog doba, toj se etiketi svjesno opirao, jer Redford bio je čovjek koji je prezirao hollywoodsku površnost. Koristio je svoju golemu slavu kako bi ispričao priče koje su propitivale američki san i kritizirale sustav, a kao osnivač Sundance instituta i istoimenog festivala, postao je ključni pokrovitelj nezavisnog filma, pružajući priliku generacijama filmaša koji su djelovali izvan velikih studija.
Rođen 18. kolovoza 1936. u Santa Monici, punim imenom Charles Robert Redford Jr. odrastao je u radničkoj obitelji, a mladost su mu obilježili buntovništvo i nemir. Nakon što je zbog opijanja izbačen sa Sveučilišta Colorado, gdje je imao sportsku stipendiju, otputovao je u Europu studirati slikarstvo. Po povratku u New York, upisuje glumu i započinje karijeru na kazališnim daskama i televiziji. Svjetsku slavu donijela mu je uloga u vesternu "Butch Cassidy i Sundance Kid" (1969.), gdje je uz Paula Newmana stvorio jedan od najomiljenijih filmskih dvojaca. Uslijedio je niz hitova koji su ga potvrdili kao vodeću zvijezdu sedamdesetih: romantična drama "Djevojka koju sam volio" s Barbrom Streisand, gangsterska komedija "Žalac" za koju je zaradio jedinu glumačku nominaciju za Oscara, te politički triler "Svi predsjednikovi ljudi", film koji je sam producirao i u kojem je utjelovio novinara Boba Woodwarda koji je razotkrio Watergate skandal.
Već na vrhuncu glumačke slave, Redford je pokazao da su njegove ambicije puno veće. Njegov redateljski debi, obiteljska drama "Obični ljudi" (1980.), iznenadio je filmski svijet osvojivši četiri Oscara, uključujući one za najbolji film i najbolju režiju. Time je pokazao redateljsku zrelost i osjećaj za priču, a uslijedili su i drugi hvaljeni filmovi poput "Rijeka sjećanja" i "Kviz", koji su potvrdili njegov status ozbiljnog filmskog autora. Ipak, najvažniji dio njegovog nasljeđa nije vezan uz Oscare, već uz planine savezne države Utah, gdje je 1981. osnovao Sundance Institute. Ta neprofitna organizacija, osmišljena kao utočište za neovisne filmaše, izrodila je Sundance Film Festival, danas jednu od najvažnijih svjetskih smotri nezavisnog filma. Kroz Sundance, Redford je pomogao lansirati karijere redatelja poput Quentina Tarantina, Stevena Soderbergha i braće Coen, podržavao mlade i nove filmaše sa svježim perspektivama kakve do tada "nisu prolazile".
Unatoč planetarnoj slavi, Redford je uvijek ostao autsajder u srcu, čovjek koji je više volio divljinu svog ranča u Utahu od glamura Los Angelesa. Ta ljubav prema prirodi pretočila se i u dugogodišnji aktivizam te je, mnogo prije nego što je to postalo uobičajeno za javne osobe, bio glasan zagovornik zaštite okoliša. Borio se protiv izgradnje autocesta i termoelektrana te koristio svoj utjecaj za podizanje svijesti o klimatskim promjenama, a sa svojim sinom Jamesom osnovao je i The Redford Center, organizaciju koja filmom i umjetnošću promiče ekološka rješenja.
U industriji koja se temelji na prolaznim trendovima, Redford je predstavljao rijedak primjer integriteta i dokaz da je moguće graditi karijeru pod vlastitim uvjetima, čak i ako to znači ići težim putem.
Otvori KEKS Pay
