U četvrtak je u Zagrebu u šezdeset i sedmoj godini života umro dugogodišnji ravnatelj Ljevaonice umjetnina Akademije likovnih umjetnosti Željko Mačešić. Ljevaonicom je upravljao još od 1984. godine. Ispraćaj će biti u najužem krugu obitelji.
Ljevaonica umjetnina ALU d.o.o. najstarija je ljevaonica umjetnina u ovom dijelu Europe, a osnovana je na inicijativu kipara Roberta Frangeša 1908. godine u Zagrebu u Ilica 83, pri Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt (današnja Akademija likovnih umjetnosti, ALU).
Nakon Roberta Frangeša upravljanje ljevaonicom preuzeo je Ivo Kerdić pod čijim je vodstvom 1913. godine odlivena u jednom komadu tehnikom lijevanja “na pijesak” brončana skulptura Roberta Frangeša “Elegija”, visoka dva metra. Bio je to početak lijevanja umjetničkih djela brojnih hrvatskih kipara.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata u Zagreb je došao čuveni hrvatski kipar Ivan Meštrović koji je od 1922. do 1944. godine obnašao dužnost rektora Akademije. Godine 1921. majstor Franjo Antolić odlio je njegovu skulpturu “Anđeo mira” i brončana vrata za Račićev mauzolej u Cavtatu, a potom i Frangešova “Šestinčanina”, “Filozofa” i mnoge druge skulpture.
1926. godine Meštrović je Antolića poslao u Italiju da nauči kako se lijeva tehnikom izgubljenog voska. Iste godine povjerio mu je lijevanje svojih skulptura “Indijanci” (1927-1928.) koje je izradio prema narudžbi Fergussonovog instituta u Chicagu. “Indijanci” su postavljeni 1928. godine u Central Grant Park u Chicagu. U ljevaonici se poslije toga lijeva Meštrovićev “Grgur Ninski”, danas postavljen u Splitu ispred Zlatnih vrata Dioklecijanove palače, a nakon toga odliveno je tisuće djela hrvatskih kipara sve do početka Drugog svjetskog rata.
Tijekom Drugog svjetskog rata Ljevaonica umjetnina ALU mirovala je baveći se samo obrazovnom praksom za studente Akademije.
Nakon završetka rata posao je opet bio u punom jeku. Odlivena su djela znamenitih kipara: Antuna Augustinčića, Vanje Radauša, Frana Kršinića, Grge Antunca, Vjekoslava Rukljača, Velibora Mačukatina, Ivana Sabolića, Mirka Ostoje, Nikole Njirića. Pedesetih godina prošlog stoljeća (1953.) Ljevaonica umjetnina ALU postaje samostalna organizacija koja, osim lijevanja umjetničkih djela i suradnje s Akademijom, izvodi brojne restauratorsko-konzervatorske radove.
Godine 1954. odlivena je skulptura “Vjesnica mira” Antuna Augustinčića koja je postavljena ispred glavnog sjedišta Ujedinjenih naroda u New Yorku. Odliven je i spomenik “Etiopsko narodno oslobođenje”, rad kipara Augustinčića i Kršinića za Adis Abebu.
Popis skulptura ljevanih u bronci u gradu Zagrebu je dug, a na njemu su Šutejev Spomen križ na Mirogoju, Gračanov Većeslav Holjevac, Radaušev Bacač diska ili pak Prozor Vere Dajht Kralj u Tkalčićevoj, baš kao Krleža akademkinje Marije Ujević Galetović. Ljevaonica umjetnina ADU je obavila i brojne restaruacije spomenika, pa tako i Meštrovićevog Zdenca života.
