Zagrebačkoj profesorici engleskog jezika, književnosti i povijesti umjetnosti Anđelki Kliment (73) odlazak u mirovinu omogućio je da napiše svoju prvu knjigu!
I to u satima dok ne drži instrukcije, ne trči u Maksimiru, ne igra remi sa stalnim društvom, ne čita, ne priprema nova vegetarijanska jela za prijatelje, nije na druženju sa sinom...
Nisam od ljubića
Spisateljska karijera u visokim godinama nije bila iznenađenje za blisko okruženje. Jer, vitalna Anđelka ima još mnogo toga što može dati. Njezin prvijenac, kriminalistički roman "Ubojstvo na Mrežnici", od ovog je tjedna u knjižarama, a Hrvoje Hribar u ulozi recenzenta za ovaj "cosy" krimić, među ostalim, kaže: "Anđelka Kliment vrlo je educirana pripovjedačica, ekonomična (less is more) i silno brzooka.
Spreman sam pretplatiti se unaprijed na predstojeći serijal romana u kojima gospođa Irma raspetljava slučajeve, lake ruke objedinjujući vegetarijanstvo i krvoprolića."
"Ugodan" krimić, nježnog zapleta i bez eksplicitnog nasilja, nastajao je nekoliko godina, a na pomolu je i novi.
– Cijeli radni vijek čitam i učim i podučavam druge govoriti i pisati. I od tog silnog inputa morao se dogoditi i output. Kad sam počela pisati "Ubojstvo na Mrežnici", nisam imala cijelu radnju u glavi, otvarala se putem. Ideja je nastala jednog vikenda u kasno ljeto na Mrežnici i posjeta starim, pomalo mističnim toplicama Lešće. Usput sam otkrila da me pisanje zabavlja, a za drugi roman već imam priču. Zvat će se "Ubojstvo na Krvavom mostu" i bit će svojevrsni hommage Zagorki – otkriva Anđelka Kliment.
Zaljubljenica u knjige, čitanje i lijepe rečenice nije slutila da će netko jednom čitati i retke koje ona ispiše. A zašto baš krimić, a ne ljubić?
– Ha, ha! Nisam od ljubića. To su žanrovi koje volite ili ne volite. Volim krimiće, i to one kvalitetne, jer kao i ostali žanrovi, i krimići mogu biti dobri i loši. A imate fantastičnih britanskih autora, ali i serija, ne samo britanskih nego i australskih poput "Miss Fisher's Murder Mysteries", kanadskih "Frankie Drake Mysteries", "Murdock Mysteries" i slično.
No s kriminalističkom pričom je u trendu. Upravo krimiromane i serije obožavaju mnogi, a naša sugovornica hvali i jednu domaću. Nedavno je, kaže, odgledala "Šutnju" Dalibora Matanića.
– Odlična serija, tema suvremena, radnja napeta, a glumci dobri. Iako, ne gledam prečesto televiziju – priznaje autorica.
Za razliku od mnogih vršnjaka, za zabavan, ispunjen život nije joj potreban mali ekran. Dane mora pažljivo planirati, jer samo petkom i vikendom ne drži poduke.
– Ponekad me rastuži kad vidim starije sumorno raspoložene, u odjeći iz prošlog vremena... U Hrvatskoj se teško živi od mirovine i žao mi je starih koji oskudijevaju. Ne treba generalizirati, ima ljudi u mojim godinama koji žive aktivno, u toj dobi i kuće grade. Ali, u cjelini, društveni trenutak zaslužuje puno kritika kad je u pitanju umirovljenički standard. No ne vrijedi se iscrpljivati, mudrije je okrenuti se sitnicama koje raduju...
Život danas ne vrijedi puno
Nije dopustila je da iz "cosy" svakodnevice izbaci čak ni zagrebački potres, koji je u centru grada itekako osjetila. Isprevrtane police i komode s knjigama i posuđem bile su samo manji dio tog ružnog noćnog buđenja. Zgrada je bila toliko oštećena da su je stanari morali napustiti na nekoliko tjedana.
– Dio stubišta morao se nanovo graditi... Nasreću, nama je uspjelo sve to relativno brzo popraviti. A onda, kad se još dogodio potres u Petrinji, to me baš bilo nekako dotuklo...
I na tu temu bi imala što dodati kad bi željela kritizirati. No problema je ionako puno.
– Moja je generacija u vrijeme studija vjerovala da ćemo u 21. stoljeću živjeti u boljem, humanijem društvu, bez sirotinje, gladi i ratova. A vidimo da nije tako... Ljudski život danas kao da ne vrijedi mnogo. Zavladale su tehnologije i prirodne znanosti. Vremena nisu naklonjena umjetnosti i knjigama. Društveni dio spektra godinama je potiskivan u drugi plan. A balans je nužan. Za uravnoteženo društvo trebamo i sociologe, filozofe, povjesničare umjetnosti... Od društvenih znanosti u usponu je samo psihologija. Ali i to samo pokazuje koliki se ne snalaze u ovim vremenima i kolikima treba pomoć – zaključuje Anđelka Kliment.
