U Zagrebu umro doajen hrvatskog glumišta Zlatko Crnković

Bio je veliki prijatelj mog Pok.Oca,puno mi je pricao o njemu.Sucut Obitelji Crnkovic.

Bio je i ostao LEGENDA. Neka mu Gospodin podari vječni pokoj u svome okrilju - i nagradi ga za svaku izgovorenu riječ, koju je izgovarao iz dubine duše i s takvim osjećajima, o kojima mi mnogi možemo samo sanjati. Zlatko, počivaj u ljubavi Božjoj!

Bio je i ostao legenda našeg kazališta ... Počivajte u miru, gospodine ! R.I.P.

Šteta...počivaj u miru

Počivajte u miru Božjem, g. Crnković

Gospodin Zlatko Crnković je bio gospodin u pravom smislu riječi...Predivna osoba s kulturom ophođenja i ponašanja kakva polako nestaje iz Zagreba...Polako se zatvara krug sjajnih umjetnika i osobnosti koji su dali pečat hrvatskoj kulturi u drugom dijelu 20.stoljeća...

Kako velik glumac, kako velik čovjek, jedinstven u našoj kulturi ! Ostat će mi u trajnoj uspomeni njegova genijalna uloga u Ogrestinom filmu TU.

Teško će biti živjeti bez tog predivnog glasa i bez takvog predivnog čovjeka. Hvala Vam gospodine Crnković što ste obogatili naše živote. Hvala Vam na Vašim predivnim predavanjima i počivajte u miru Božjem,

U Zagrebu umro doajen hrvatskog glumišta Zlatko Crnković Evo tako je još jedan komadić kulture nestao iz Zagreba i Hrvatske... Da, sve je manje kulture u Hrvatskoj... Moja iskrena sućut obiteljima i kulturnim građanima...

Šteta što nije krepala nekultura, a razmnožila se po po Zagrebu i Hrvatskoj i previše....

Odrastao sam uz LP ploče bajki Andersena, braće Grimm, Peraulta, Ivane B. Mažuranić i u svima je glas pripovijedača bio njegov. Neponovljiv glas, izražajnost i dikcija. Sve filmove u kojima je glumio višestruko sam gledao. Krasan čovjek i umjetnik doo korica. Neka mu je vječna slava i hvala mu. Laka mu zemlja. Počivao u miru Božjem.

Predivan glas, izrazajna osobnost - R.I.P.

Sad je više kila kruha, pa imamo mi u Hrvatskoj više milijuna glumaca , barem njih ne nedostaje.

Dobro ga uvažavate kad je umro (pokoj mu duši) do jučer ga nitko nije čuo ni vidio, pore njega ste prolazili kao pored stranca pa svi ste glumci i neglumarajte.

otišao je glas (i) mog djetinjstva. posebno upečatljiv je bio njegov govor kad je primio Nagradu za životno djelo. način na koji se obratio svojoj voljenoj Lukreciji zauvijek mi se zarezao u pamćenje. pomislila sam \"sreća je imati takvog muškarca,ca, sreća je imati takvu ženu\". ostat će glas. i djelo. velikog, pravog glumca. dobrog čovjeka. počivao u miru Božjem.

bez njega moje djetinjstvo bi bilo pusto...................................nezamjenjiv!!!!!!