Trebam li se osjećati krivom ako pogledam pedeseti film Woodyja Allena?

"Vlado Sovuljaga" piše: "Ja ne mogu zanemariti presudu američkog suda za silovanje djevojčice od 13 godina. Tvoj komenar govori o tebi." -- Silovanje? Što je "djevojčica" radila na partiju, gdje joj je bila mamica? I nije li ta "djevojčica" poslije govorila nešto sasvim drugo? -- Kada se gleda neki film, ne razmišlja se o tome je li režiser ili možda držač mikrofona ili možda kaskader, pod nekakvim kaznenim progonom. To možemo znati, imati na umu, ali film je film. -- Na primjer: ignoriraju li oni koji ne vole homiće umjetnička djela koja su načinili istoljupci: književnici, kipari, slikari, glumci, režiseri... -- Također, znamo kakav je bio Dostoevskij, pa jesu li oni kojima se (s pravom) ne dopadaju njegovi stavovi, izbjegli sva njegova djela? -- Znamo kamo je skrenuo Solženicyn; zar ćemo zbog toga ignorirati njegova knjževna djela, zar ćemo zbog toga ignorirati njegovu dokumentarnu prozu "Arhipelag Gulag"? -- Za pjesnikinju Sappho jedni su pisali da je bila ženoljubica, drugi da to nije bila; i kako da se ova ili ona publika postavi prema tomu, zar njezine pjesme (imamo ih u hrvatskomu prijevodu) zbog toga ne bi vrijedile?

Ne, ne trebamo se osjećati krivima ako gledamo filmove W. Allena i R. Polańskoga -- to su u pravilu dobri filmovi. Zanemarimo slike koje nam se daju o Allenu i Polańskomu. Neke stvari baš i nisu takve kakve nam se serviraju.