Goran Vojnović poznati je slovenski književnik (romani “Čefuri raus!”, “Jugoslavija, moja domovina) i autor teksta “Taksimetar”, prema kojem je nastala nova predstava Teatra Exit. U ovo je djelo krenuo od svima nama dobro znane premise: taksisti su svojevrsni psihoanalitičari, ali i antropološki istraživači našeg vremena. I zaista, taksist iz njegove priče izgubljen je (i financijski uništen) čovjek koji kroz susrete s mušterijama upozorava na neuralgične točke naše svakodnevice. A mušterije su: mladi čovjek koji ne može naći posao, dementni starac željan ljudskog kontakta i osobe s kojom će porazgovarati, konceptualni umjetnik koji “prodaje maglu”, svećenik početnik... a tu je i kolega taksist koji misli da varajući one koje vozi kroji neku svoju pravdu.
Kroza sve to jasno se čita život na ulicama modernog grada – je li to Zagreb ili Ljubljana, posve je nevažno. Priča samog taksista priča je o propadanju ljudi koje traje već 20-ak godina: ostavio je ženu i malog sina te došao u Zagreb ganjajući bogatstvo, jer tih poratnih godina svi su se bogatili preko noći. On je propao i od stida nikada više nije vidio vlastito dijete. Sin mu se vraća na vrlo neuobičajen način, samo da bi ga upoznao prije odlaska u Irsku. Priča je to, dakle, i o izgubljenim generacijama: očevoj, koja je (u najgrubljem srazu sa kapitalizmom) izgubila sve iluzije, ali i generaciji današnjih 20-godišnjaka koji čak nisu imali ni pravo na iluzije.
Ovu priču režirao je Matko Raguž (koji je i adaptirao tekst te ga “preveo” na zagrebačke ulice), slijedeći kredo koji je postavio režirajući još i slavnu “Dekadenciju”, sada već daleke 1994. Sve je svedeno na dvojicu glumaca i njihovo umijeće, scenografiju čini sklepana konstrukcija koja bi trebala biti automobil, ali koja je istinski nebitna, te glazbu koja notama Dugmeta i Azre podsjeća na neka dobra stara vremena.
Dvojica glumaca, iskusni Zijad Gračić i mladi Robert Budak odlično su odgovorili na nemali izazov. Gračić kao “pod ručnom”, bez patetike, donosi svoj lik taksista te ostavlja velik prostor Robertu Budaku koji tumači sve ostale likove. Budak je dobar u najzahtjevnijoj ulozi (lažnog) transvestita, ali najdojmljiviji kao mladi, zbunjeni svećenik, precizno pokazujući put od lupetanja fraza do istinskog razumijevanja muke drugog čovjeka.
Preporuka za pogledati