Iseljavanje mladih, pametnih, talentiranih i sposobnih ljudi jedna je od glavnih tema u Hrvatskoj. Utoliko su zanimljivije ptice koje lete u suprotnom smjeru. Jedna od njih je Susanna Yoko Henkel, već jedanaest godina zagrebačka i hrvatska umjetnica, vrhunska violinistica. Njen suprug Dalio Despot, također glazbenik, Hrvat je koji je također odrastao u Njemačkoj, gdje je rođena Susanna Yoko. Ali, kada je prije 11 godina došao trenutak da odluče gdje će im biti dom, izabrali su Zagreb. Zajednički.
– Tu se osjećam doma onako kako se nikada nisam osjećala u svom rodnom mjestu u Njemačkoj. To je bilo selo pokraj Freiburga u kojem sam bila jedina djevojčica koja nije izgledala baš onako potpuno njemački i oduvijek sam znala da ću u životu živjeti negdje drugdje – kaže nam lijepa i vedra mlada žena istočnjačkih crta lica, naslijeđenih od majke, na izvrsnom hrvatskom.
Otkad zna za sebe znala je da će postati violinistica, i to solistica. Nikada, kaže, nije uopće razmišljala o sviranju u orkestru premda poziv orkestralnog muzičara vrlo cijeni. Kako i ne bi. Roditelji su joj glazbenici, a berlinski orkestri puni su njenih bliskih rođaka – od brata koji svira violončelo u Barenboimovoj Staatskapelle Berlin, preko jednog bratića koji je koncertni majstor u Komische Oper, dok je drugi član Njemačkog simfonijskog orkestra.
Već s osamnaest Susanna Yoko preselila se u München gdje je sa 20 godina diplomirala, a sa 22 magistrirala. Stipendiju koju je dobila za nastavak studija u Americi nije prihvatila jer nije željela prekinuti sa solističkim nastupima u Njemačkoj kojih nije nedostajalo nakon što je 1998. u Berlinu pobijedila na natjecanju za Deutsche Musikpreis. Uz veliku nagradu dobila je tristotinjak angažmana. Nakon jedanaest godina života i rada u Zagrebu, gdje sa suprugom kao umjetnička ravnateljica već deset godina organizira i vodi Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe, Susanna Yoko Henkel prošlog je tjedna prvi put dobila priliku nastupiti i na velikoj pozornici Lisinskog uz orkestar Zagrebačke filharmonije.
U razgovoru koji vodimo na Gornjem gradu čitavo vrijeme čekam ono "ali". U Zagrebu je divno, ali... Međutim, kod Susanne Yoko Henkel nema ali. Pitam je je li joj bilo dugo čekati toliko godina na nastup s orkestrom u Lisinskom, s obzirom na to da je u Njemačkoj već izdala sedam CD-a, da je nastupala širom Europe i svijeta te da je za svoju snimku Violinskog koncerta Petra Iljiča Čajkovskog s Duisburškom filharmonijom dobila prestižnu diskografsku nagradu Echo za album godine?
– Ma nisam o tome uopće razmišljala. Bila sam zadovoljna već i time što sam svakog listopada nastupala u Hrvatskom glazbenom zavodu s mnogim drugim sjajnim glazbenicima na našem festivalu. Jako sam počašćena što sam dobila priliku nastupiti upravo uz maestra Dmitrija Kitajenka koji me osobno izabrao za taj koncert, i to da sviram upravo Koncert Čajkovskog. Orkestar u kojem već imam puno prijatelja bio je fantastičan, kao i publika, tako da je sve ispalo baš onako kako treba.
Na pitanje što to ima Zagreb, a nema, recimo, Berlin, dobio sam jedan dugački i glasni "a joooooooj!".
– Za mene je Zagreb doista najljepši grad na svijetu, i to je nešto vrlo osobno. Ljudi su mi posebni, životna energija koju osjećam dok šetam gradom. Moja osobna energija poklapa se s energijom grada. Ne, Susanna Yoko Henkel ne živi u oblacima. Svjesna je, i to ističe, da je privilegirana što može birati gdje će živjeti. Kao vrhunska glazbenica naputovala se svijetom pa njena očaranost Zagrebom ima i podlogu u iskustvu mnogih drugih mjesta. Voli i novu zgradu Muzičke akademije, na kojoj od lani predaje, a usput nam spominje da je zgrada svjetski prestižne akademije u Kölnu, na kojoj predaje već pet godina, jedna od najružnijih na svijetu. Premda, ne može zamisliti da bi se u Njemačkoj moglo dogoditi da nova zgrada Muzičke akademije nema predviđena sredstva ni za hladni pogon, kao što je slučaj u Zagrebu. Uz sve to Susanna Yoko Henkel pomno prati i hrvatsku politiku te savjesno izlazi na svake izbore, a sa suprugom dijeli i sve probleme vezane za financiranje festivala čija izvrsnost nije ni prepoznata ni nagrađena od Grada i države potporom kakvu zaslužuju. Ovo posljednje ne kaže Susanna Yoko Henkel, nego ja. Što se nje tiče, ona je i iz tog traumatičnog iskustva organiziranja vrhunskih kulturnih događaja u Hrvatskoj i Zagrebu izvukla nešto dobro: osjećaj velike zahvalnosti prema organizatorima svakog koncerta na kojem nastupa.
– Kamo ti je usmjerena pažnja, tamo ti ide i energija – izreka je kojom Susanna Yoko Henkel objašnjava zašto se uvijek treba usredotočiti na pozitivne stvari. I upravo zato, premda financijska konstrukcija još nije potpuno zatvorena, ja uopće ne sumnjam da će u listopadu 2015. jubilarni deseti "Zagreb.kom" s deset fantastičnih koncerata biti najveći i najbolji do sada. Kad je Susanna Yoko Henkel u pitanju, sve nekako na kraju uvijek završi baš onako kako treba. Lijepo ju je imati za sugrađanku.
>> 'La fiesta' otvara ovogodišnji Zagrebački festival komorne glazbe
Lijepo i inteligentno zbori, ne namece se vec uziva u zivotu......