O Daliboru Martinisu govori već samo njegovo ime. Jedan je od najvećih naših transmedijalnih umjetnika koji u svojim radovima računa na određeni intelektualni angažman publike. U akcijama, performansima i instalacijama suptilno se bavi vremenom, politikom, ekonomijom i ideološkom stranom kulture, a možda mu je najpoznatiji ciklus “Data Recovery”, u kojem rekonstruira zaboravljenu prošlost.
Ovog puta za prostor Galerije Bačva u HDLU izradio je specijalnu instalaciju “Nemam vremena”, a publici će biti predstavljena 1. ožujka u 19 sati. Naime, jedan od osnovnih motiva Martinisove videoinstalacije je oblik kruga i kružnog kretanja.
Na njegovim projekcijama dominiraju različiti aspekti upravo kružnog kretanja, prostor Galerije Bačva također je kružnog oblika, a to isto vrijedi i za Meštrovićev paviljon. Osim toga, zdanje Meštrovićeva paviljona kao takvo prisutno je u projekciji – naziv tog njezina dijela glasi “HdluhdluldH” – a tu su još i kontinuirana kružna vožnja automobilom oko Arc de Triomphe na Place Charles de Gaulle, nazvana “Champs Elysees… Recalculating!” (GPS sustav kao odredište ima zadanu aveniju Champs Elysees pa će stoga svojim elektroničkim glasom uporno i uzaludno ponavljati upute gdje i kada valja skrenuti te tako napustiti kružni prometni tijek) te videoprikazi na rotirajućoj bini smještene instalacije/scenografije “A mene tu ni minute nema”. Motiv kruga i kretanja u Martinisovoj videoinstalaciji posjeduje i naglašeno simboličko značenje. Krug predstavlja savršeni oblik bez početka i kraja, odnosno bez ikakva usmjerenja, što nedvojbeno sugerira umjetnikov nelinearan pristup vremenu.
– Da zaključimo: Martinisova najnovija videoinstalacija “Nemam vremena” svojim se nazivom ne referira tek na svakodnevnu i otresitu frazu, već otvara brojna znanstveno-filozofska pitanja iz kojih generira i velik dio njegova začudna opusa – objasnio je kustos Vanja Babić.
Umjetnik Dalibor Martinis rođen je u Zagrebu 1947., a diplomirao je na ALU u Zagrebu. Njegovi filmovi i videoradovi prikazani su na videofestivalima u Berlinu, Tokiju, Montrealu, Locarnu i na međunarodnim festivalima kratkog filma u Oberhausenu, Bogoti, Beču, Seattleu, Nici, Montrealu, Ljubljani i dr. Bio je stipendist Canada Council/Kanada 1978., Jaica/Japan 1984., Artslink/USA 1994. i 2010. Njegovi radovi nalaze se u zbirkama MSU u Zagrebu, The Museum of Modern Art u New Yorku, Stedelijk Museuma u Amsterdamu... Izložba je otvorena do 26. ožujka.
