Drugog dana Zagreb Film Festivala u Kinu SC prikazan je “Titan”, queer-feministički horor autorice Julije Ducournau koji je osvojio Zlatnu palmu na ovogodišnjem Cannesu, ali i izazvao brojne kontroverze. Autorica čiji je prvi film ostao upamćen po krvavim kanibalskim scenama u vegetarijanskom internatu u svojem je novom filmu nastavila dekonstruirati uobičajenu reprezentaciju ženskog tijela i manira, inzistirajući na vulgarnom, bolnom smrdljivom, ružnom... te se još snažnije poigravajući rodnim ulogama, pitanjima taštine i propadanja tijela.
Karizmatična glumica Agathe Rousselle utjelovila je Alexiju, erotsku plesačicu koja ponosno ističe ožiljak iz davne, umalo fatalne prometne nesreće. Uskoro ćemo doznati da titanska pločica u glavi i nastupi na autosajmovima nisu njezina jedina poveznica s automobilima: Alexia gaji specifični erotski fetiš, doživljavajući orgazme u oktanskim jurilicama, a u jednom od seksualnih klinčeva s automobilom – ostaje trudna. U noći tog ključnog događaja otkrit ćemo još jednu njezinu tajnu: Alexia je serijska ubojica koja se nemilosrdno osvećuje svakome tko se drzne prijeći granicu dodirivanja njenog tijela “pogledom, ne rukama”.
U trenutku u kojem nasilje eskalira, a Alexia se nakon godina policijskog tapkanja u mraku konačno nađe na tjeralici, ona pribjegava radikalnoj promjeni identiteta. Nakon što vlastito lice razbije do neprepoznatljivosti, predstavlja se kao davno nestali dječak Adrien, infiltrirajući kućanstvo njegova oca, ponosnog vatrogasnog kapetana. Njega tumači francuska zvijezda Vincent Lindon, uvjerljivo portretirajući slomljenog patrijarha koji pokušava održati autoritet u testosteronskom svijetu mladih vatrogasaca, redovito si ubrizgavajući steroide kako bi održao i dojam fizičke nadmoći.
Trenutak u kojem se Alexia i Vincent upoznaju susret je ranjenih zvijeri, u kojem ne znamo tko će prvi nastradati, no među njima se ipak stvara suptilna veza: dok Alexia u ulozi Adriena po prvi put dobiva roditeljsku zaštitu koja joj je potrebna, Vincent se utapa u fantaziji o povratku sina koji to očito nije, dopuštajući si da pokaže i svoju nježniju stranu.
Njihov fragilni suživot ipak je daleko od idile: dok se Alexia identitetski i socijalno transformira u Vincenta, njezino unakaženo, trudno tijelo probija zavoje u kojima je zatočeno, podsjećajući na sve što se krije ispod površine.
Redateljica Julia Ducournau tako nastavlja Cronenbergovu školu tjelesnog horora, unoseći u njega nasljeđe francuskih feminističkih seks-trilera iz ranih dvijetisućitih. Rezultat je film koji se gleda kao prometna nesreća, s mješavinom fascinacije i gađenja koja je duboko podijelila publiku u dvorani Kina SC, ovisno o tome kojem su sentimentu naginjali. Neponovljivo!
