Kao virtuozan i precizan crtač Daniel Butala za svojeg je životnog i slikarskog vijeka ostvarivao filigranske i paučinaste arabeske, geometrijske mreže zooloških i florealnih motiva promatranih kao kroz rendgenski sustav, a koji nadilaze stvarnost i zanose u fantastično. Vječno očaran rodnim Karlovcem, njegovom prirodom i riječnim letačima – leptirima, skakavcima, vilin konjicima, suvremen kao i prije tridesetak godina. Butalin mističan opus, od 70-ih godina do smrti 2017., bit će opširno predstavljen velikom monografskom izložbom koja se 26. ožujka otvara u Klovićevim dvorima.
U akademskoj zajednici Butala desetljećima ima recepciju primarno kao crtač. Upravo sedamdesete godine, kojima izložba konceptualno i počinje, vrijeme su njegova plodnog stvaralaštva koje se može definirati i kao formativno razdoblje koje je i ondašnja kritika prepoznala naglašavajući da se na hrvatskoj likovnoj sceni pojavila važna autorska osobnost, posebice u mediju – crteža. O crtežima pokazanim na Butalinoj prvoj samostalnoj izložbi 1972. godine u karlovačkom Zorinu domu, Vladimir Maleković, koji je prvi prepoznao njegovu crtačku vrijednost, u Vjesniku tada s neskrivenim oduševljenjem piše: “Daniel Butala… jest crtač koji teži da se izrazi osebujno, pa nas njegova izložba prisiljava na pozornost. Ona nam dozvoljava da budemo poneseni raskošnom čarolijom crtovlja, da zalutamo čarobnim labirintima tuša u kojima su zatečene tajanstvene sile ruke. A upravo nastojim skrenuti pozornost na tajanstvene sile ruke jer su one crtačeva čarobna moć kojom oblikuje crtu, tuš i boju u čvrstu strukturu crteža osebujne imaginacije i iznimne crtačke vještine.”
– Kada Maleković apostrofira Butalu kao crtača, to je ‘postšutejevsko’ razdoblje koje je uz snažnu potporu majstorske radionice Krste Hegedušića, izbacilo tada već niz vrsnih crtača. Kao što se kod Butale primjećuje, motivi su mu oduvijek uglavnom iz krajolika Karlovca i četiri gradske rijeke koje nalazimo u tom pejzažu. Poslije je, držeći morfološku matricu, mijenjati svoj izričaj što se u kasnijim radovima primijeti unošenjem boje na dotadašnje crteže tušem, olovkom ili ugljenom na papiru – kazao je Milan Bešlić, zaslužan za izbor djela i likovni postav izložbe.
Postav, kako smo već naveli, počinje ranim radovima kukaca – letača. Slijedi ciklus u kojem opet obrađuje energiju prema letu i transcendentalnom, no ovaj put kroz lik Ikara. Radovi mu odišu karlovačkim ozračjem u kojem se prepoznaje koliko je duboko taj krajolik u njemu živio od djetinjstva. Uvijek je govorio, kaže Bešlić, kako je u njemu ostao dječak koji je rastao s tim poljima, rijekama i prirodom. Predstavljeno je i njegovo izražavanje u mediju slike u kojem se pojavljuje reljefni izlazak u treću dimenziju, no tematika su opet priroda, lišće i cvijeće njegova obiteljskog vrta na Švarči koji je godinama njegovala njegova supruga. Slika će ga ga kasnije odvesti i u izražavanje u kiparstvu, u kasnom periodu njegova stvaralaštva, a u kojem se opet drži motiva kukaca i riba. Nije prestajao raditi ni za turbulentnih ratnih godina. Traumatična ratna iskustva pretočio je i u dojmljivu izložbu “Portreti poznato nepoznatih”, koja je održana 1993. godine u Salonu galerije Karas u Zagrebu. Dio tog ciklusa je 2014. godine autor darovao Gradskom muzeju Karlovac, a želja mu je bila da ti crteži jednog dana budu izloženi u muzejskom prostoru na vojnom kompleksu Turanj kao dio izložbe o gradu Karlovcu, njegovim braniteljima i stanovnicima tijekom Domovinskog rata.
Butalini crteži prepoznati su i u međunarodnom kontekstu. Bio je pedagog, intelektualac i kulturni djelatnik, višegodišnji ravnatelj Gradskog muzeja u Karlovcu i Galerije Vjekoslav Karas, a inicirao je i nekoliko likovnih projekata među kojima je primjerice ZILIK koji je prerastao lokalno i poprimio konotacije nacionalne važnosti. Butala je rođen 1943. godine u Karlovcu, a Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu na odjelu slikarstva, diplomirao je 1967. u klasi Ive Šebalja.
Za života je nerado davao intervjue, njegov rad obožavao je Miroslav Šutej, a stvaralaštvom se upisao u red legitimnog baštinika suvremenih hrvatskih klasika u mediju crteža poput Ivana Lovrenčića, Josipa Vanište, Nives Kavurić-Kurtović, Biserke Baretić, Ordana Petlevskog, Šuteja, Zlatka Kesera… Ta tvrdnja, kaže Bešlić, utemeljena je u užem i širem kontekstu što potvrđuje činjenica da mu je opus apostrofiran u nacionalnoj umjetnosti, kao i izvan tog okvira. Naime, 2001. na Bijenalu suvremene umjetnosti u Firenzi dobio je Grand prix za crtež, a to je, nedvojbeno, još jednom podvuklo činjenicu da je Butalino djelo respektabilan prilog suvremenoj umjetnosti. Izložba Daniela Butale početak je proljetnog programa Galerije Klovićevi dvori koji se nastavlja izložbom Antuna Vrlića, a potom i raskošnom izložbom “Skriveno blago europskog plemstva” koja obrađuju istočno-hrvatske plemićke obitelji, od Eltzovih do Pejačevića, pa će tom prigodom biti izložen i klavir Dore Pejačević.
