Možda jest u zadnji čas, ali svakako preporučujemo još danas u zagrebačkoj Galeriji AMZ pogledati izložbu Antuna Karavanića (1930. – 2006.) "Slikar nadrealizma".
Autori izložbe Ivor Karavanić i Krešimir Blaznik njome žele podsjetiti na rad tog arhitekta i dizajnera koji je, uz pisanje, najveći dio karijere posvetio upravo tim medijima, ali možda najintimnije izražavao se u slikarstvu. Izloženo je 30-ak ulja na platnu iz različitih faza Karavanićeva stvaralaštva.
Motivika njegovih slika uglavnom su arhitektura, književnost, film, priroda, no likovnim jezikom koristi se i za oštru kritiku političke bipolarnosti svijeta. Politički kritične, konkretno prema hladnom ratu, njegove su tri slike "Orden za brutalnost", "Verglec zapada" i "Verglec istoka", koje su 1985. bile izložene i u Palači nacija u Parizu u okviru izložbe jugoslavenskih i nizozemskih umjetnika. Na slici "Orden za brutalnost" on slika crvenoga kentaura sa šljemom zarobljenog između sunca slobode istočne sfere – što je umjetnikova impresija Moskve, i hladnoće zapadnjačkoga kapitalizma koju oslikava vizurama New Yorka. Slikarski opus Karavanić dopunjuje i glazbom – točnije prikazima dviju hrvatskih opera, "Porin" i "Nikola Šubić Zrinski", a potom i opera "Pagliacci" i "Rigoletto".
Obitelj Karavanić potječe s otoka Paga, njihovo obiteljsko rodoslovlje može se pratiti od 15. stoljeća, a Antun Karavanić rođen je u Beogradu, gdje su njegovi roditelji privremeno boravili zbog posla njegova oca Josipa. Sklonost prema slikarstvu pokazivao je od malih nogu, a jedna od njegovih najranijih slika je akvarel kuće u snijegu iz 1944. godine. Arhitekturu je diplomirao na Sveučilištu u Zagrebu 1955., a većinu radnog vijeka radio je u svojem atelijeru u Zagrebu kao samostalni umjetnik. Dizajnirao je brojne objekte i interijere, od kojih su nagrađene crkve u Kreševu i Kiseljaku te poslovnica Privredne banke Cvjetni trg u Zagrebu. Bio je član ULUPUH-a te predsjednik i osnivač društva Samostalni umjetnici Hrvatske.
