Zašto (priča za odrasle)
Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora
Komentari 3
51% pravilo = 30% autor+30% urednik. Ostalo 49% pa vidite što ćete s tim. Prvo logika, na pr. bijeli konj vukao je na brzinu .... iza vukla sam se ja ..., sanjati jedan te isti san koji to zapravo i nije ...; drugo potreba da se šupljina objasni i-ili dopuni, na pr. jer se penjao na to prokleto stablo; treće - bona, što plašiš narod s tim čekićem, bijelom haljinom, bijelim konjem, bijelim kolima, malenim lijesom, jezivo, strašno, grozno?
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
I čitam ja ovu priču i čitam i onda požalim što prije objavljivanja nije dopala šaka nekom dobrom uredniku koji bi izbacio one partizane: "Onda je drug direktor održao govor. Po običaju govorio je o neustrašivim partizanima, o domovini, bratstvu i jedinstvu. Dok je sunce nemilosrdno pržilo, on je pričao o umiranju partizana od hladnoće i gladi. Mog mrtvog prijatelja i Boga nije spominjao.". Da nema ovog potpuno nepotrebnog pasusa, priča bi bila dobra no ovo napadno umiljavanje hrvatskoj desnici, pa ako je i iskreno, već polako i ozbiljno svakom iole normalnijem čitatelju trebalo bi ići na živce. Zato je ocjena ovog uratka 1 (slovima: jedan). Drage pisačice i pisci, probajte napisati neku priču nevezanu uz dnevno političke ideologije i vjerske frazetine. Probajte, vidjet ćete da se i to može :)