Kako zapravo malo treba za istinsku kazališnu čaroliju, osnovna je misao koja se nameće nakon premijerne izvedbe Ibsenova “Peera Gynta” u “Gavelli”. Dobrom i promišljenom režiseru treba tek sjajan tekst i odlični glumci. Sve ostalo, kao u ovom slučaju, nepotrebno zagušuje kazališnu bit.
Redatelj Aleksandar Popovski, gost iz Makedonije, majstorski gradi svog “Gynta” koji ovog puta nije rađen kao velika ansambl-predstava. On se oslanja baš na taj minimalizam u kojem je scena riješena tek s bezbrojnim komadima bijelog platna (koji su i šuma i more i snijeg...) starim stolom i dvama stolcima, te na odličnog Ozrena Grabarića u naslovnoj ulozi.
Tu je jaka glumačka postava u kojoj posebne pohvale zaslužuju Alma Prica, gošća iz HNK, u ulozi Aase i mlada Dijana Vidušin u ulozi Solvejg, žene koja je cijeli život voljela Peera zato što je to sama izabrala. Svakako treba spomenuti nenadmašnog Filipa Šovagovića u preciznoj glumačkoj minijaturi Kuhara.
Sramotno je o predstavi koja traje 3 sata i ima mnogo problema, koje treba znati eksplicirati, napisati ovako površni dojam. Ako više nemate kazališnog kritičara, molila bih Bojanu Radović da to ne čini jer za to nema ni iskustva, nititi obrazovanja, osim vjerojatno, dobre volje. Pa, do prije nekog vremena nikada nije dolazila na premijere . Grabarić je dobaa glumac i ovakve ga pohvale, uz hvalospjeve Šovagoviću koji je stvarno smiješno nebitan u Peer Gyntu, mogu samo uvrijediti, rastužiti i uvjeriti da su novine neozbiljne.