I da je Gospodar svemira, Mislav Brečić ne bi uspio tako vješto izabrati dan premijere svoje drame “Malena”, koju je i sam režirao. Naime, dok se na Gornjem gradu slagala nova hrvatska vlada, ni petstotinjak metara zračne udaljenosti niže, u Gavelli smo gledali dijametralno suprotnu priču.
Brečićeva “Malena” je utopija, priča o Sinu koji želi promijeniti svijet tako da ga liši prijevoznih sredstava jer, tvrdi, zbog njih se ljudi žure, više ne razgovaraju i ne drže se za ruke. Zbog svojih misli i djela postaje najtraženiji terorist na svijetu, terorist zbog čijih akcija stradavaju stvari, ali ne i ljudi. Nasuprot njemu stoji cijeli svijet, čak i njegovi sljedbenici, izgubljeni ljudi u potrazi za nečim u što mogu vjerovati. Spona je Malena, djevojka od svega 17 godina, zaljubljena u Sina, kao i on u nju, u ljubavi ostavljenoj za budućnost koja nikada neće doći. Brečić tu priču režira u stripovskoj maniri i u njeno središte postavlja Inspektora koji manipulira svima kako bi pronašao Sina. Njega glumi, kao i uvijek nevjerojatno nov i uzbudljiv, Ozren Grabarić koji, dok trči scenom poput lika iz crtića, na najbolji način pokazuje što znači policijska represija, dok mu uz bok stoji Filip Šovagović kao Policajac.
Filip Križan (uozbiljen bradom) idealistički je Sin, unaprijed svjestan da mu misija neće uspjeti, ali i odlučan da treba pokušati, a Malena je Anja Đurinović, uvjerljiva u svojoj mladosti i nevinosti. Glazba je važan dio snovičnosti ove predstave. Nju je skladao Stanislav Kovačić koji je ujedno i izvodi, kao jedan od članova zbora. Zbor pjeva, komentira, ali i potiče zbivanja, u njemu su uz Kovačića Perica Martinović, Živko Anočić, Barbara Nola i Ivana Bolanča, a kako dečki na glavama nose perike koje ih pretvaraju u alter ego samog Brečića, upravo u tim stihovima (poput “Jebo jogu”) treba tražiti autorski komentar na otužnu stvarnost koja nas okružuje.
I eto nas opet u noći u kojoj je formirana nova hrvatska vlada.
paraziti!