Punim imenom oni se danas zovu Akademski ansambl pjesama i plesova Ruske armije Aleksandra Vasiljeviča Aleksandrova. Ništa kraće ime nisu imali ni kad su osnovani 1928. godine: Ansambl crvenoarmijske pjesme Centralnog doma Crvene armije Mihaila Vasiljeviča Frunzea. Ime revolucionara Frunzea pamte još samo povjesničari, ali ime Aleksandrova svijetom i dalje pronose pjevači, svirači i plesači ansambla koji je, ustvari, najpoznatiji kao Zbor crvene armije.
Najslavniji zbor na svijetu
General Aleksandrov nije bio samo dugogodišnji dirigent najslavnijeg vojnog zbora na svijetu. On je i autor jedne od najveličanstvenijih državnih himni, melodije koje se Ruska Federacija nije željela odreći nakon kolapsa Sovjetskog Saveza, nego ju je zadržala s izmijenjenim tekstom. Tu himnu nismo čuli preksinoć u Lisinskom. Himne se ipak izvode samo u protokolarnim situacijama. Ali, prvi koncert aleksandrovaca u Hrvatskoj ipak je počeo dobro uvježbanim ritualom kojim ansambl odaje počast svakoj državi u kojoj gostuje. Uz izvedbu himne ansambla, pod naslovom “Nepobjediva i legendarna” i uz tipično ruski svečani strojevi korak na pozornicu su iznesene i postavljene zastave Rusije i Hrvatske.
A onda smo čuli drugu najpoznatiju skladbu Aleksandra Vasiljeviča: “Sveti rat”. Samo četiri dana nakon Hitlerove invazije na SSSR, vojska je s moskovskog Bjeloruskog kolodvora prvi put ispraćena u bitku uz zvuke koračnice spore i strašne kao sama smrt, u skladu s tekstom koji fašističkoj gamadi obećava kuglu u čelo i sanduk, podižući istovremeno moral i sveti osvetnički bijes branitelja napadnute zemlje. Svakog jutra, čitavog rata, radio Moskva je počinjala dnevni program s tom koračnicom. U današnje vrijeme njezinom izvedbom svake godine počinje velika parada kojom se na Crvenom trgu slavi Dan pobjede.
Bio je Oktobar, bio je Staljin, bili su gulazi i Željezna zavjesa iza koje se, pod čizmom te iste Crvene armije pucale kosti narodima istočne Europe. Ali, Rusi se nisu odrekli svoje najveće žrtve i udjela u pobjedi velike svjetske antifašističke koalicije, baš kao ni simbola, uniformi i glazbe tog rata i te borbe. Podsjetili su svojim koncertom i Hrvatsku na naš udio u toj pobjedi kada su, umjesto u programu najavljene pjesme “Krenimo”, izveli partizansku koračnicu “Po dolinama i gorama”, u nas poznatu pod naslovom “Po šumama i gorama”.
Rasprodali oba koncerta
Kao što im himna kaže, aleksandrovci su “po profesiji umjetnici, a po zvanju vojnici”. Njihovo nepobjedivo oružje je glazba. Dok su nekad narodi završavali pod nogama Crvene armije, oni danas narode kojima dođu u goste dižu na noge. Tako je, više puta, bilo i na prvom od dva rasprodana koncerta u Lisinskom.
Uigran orkestar, virtuozni instrumentalni solisti i pjevači, tenori, baritoni i basovi koji vam svojim glasovima otvaraju grudi i rade s vašim srcem što ih je volja – to su aleksandrovci. Uz sve to još dobijete i šarene dodatke baletnih točaka i plesačkih akrobacija na ratničke i narodne melodije.
Vrhunac su bile neizostavne “Kaljinka” i “Kačuša” te “Podmoskovske večeri” u kojima se orkestar, u sjajnom jazz-aranžmanu, pretvorio u vrhunski big band. Velika glazba velikog naroda!
Mišljenja sam da ovaj tekst čini štetu rusko-hrvatskim kulturnim i inim odnosima. Hvala!