Podne je, sunce prži asfalt pred zagrebačkom crkvom svetog Blaža. Oko zgrade su kombiji HRT-a, vuku se kabeli, namješta tehnika.
Tiho ulazimo u crkvu. Unutrašnjost djeluje nestvarno, poput golema skladišta. Na sve strane rekviziti, odbačeni kostimi, kutije od stativa i reflektora...
Pred propovjedaonicom, pogrbljen nad četvrtastim monitorom stoji Branko Ivanda. Prije samo sat vremena udarili su svečanu, prvu klapu njegova filma "Lea i Darija – dječje carstvo". Više nema vremena za razgovor, sada se radi.
Ivandin projekt o Lei Deutsch i Dariji Gasteiger, malim divama zagrebačkog HNK koje je razdvojio holokaust, već dugo golica maštu filmaša. Počeo je, naime, kao dokumentarni film o dvije tragične sudbine. Snimali su tri godine, a već je bio dovršen kad su shvatili da je Darija još živa!
Mislili su da je mrtva
– To nas je sve potreslo. Pokopali smo živu ženu. Znali smo, naime, da je Lea stradala u zadnjem vlaku za Auschwitz 1943. godine, a Darijini, inače Nijemci, kasnije su bježali pred partizanima. Sve ove godine nitko nije znao da su preživjeli – otkrio nam je Ivanda.
S ekipom je otputovao u Innsbruck, upoznati Dariju koja se više ne sjeća djetinjstva u Zagrebu. Već su tada razmišljali o snimanju igranog filma, a konačan poticaj bilo je potresno ratno sjećanje Relje Bašića.
– Relja se sjećao Lee. Ispričao mi je kako su se ljudi skupljali pod njezinim prozorom samo da je vide. Poslije je zapazio kako sama sjedi pred HNK, u kaputiću s našivenom zvijezdom, gledajući zgradu u kojoj je bila najveća diva, a tada više nije smjela kročiti u nju – prepričao nam je Ivanda.
U njegovim se filmovima, i dokumentarnom i igranom, spominju mnoge povijesne ličnosti. Tu su tadašnje zvijezde Dubravko Dujšin, Tito Strozzi, Nina Vavra... U igranom je ipak izbacio njihova prezimena jer ga smatra slobodnom interpretacijom događaja.
Teret važne teme
– Napravili smo male odmake od činjenica, neke smo stvari drukčije interpretirali u igranoj verziji. To je prije svega čudna priča o dvjema djevojčicama, a posredno se kroz nju vidi povijest Zagreba – najavljuje redatelj.
Kaže, ne osjeća teret zbog tako važne povijesne teme jer pokušava film gledati tek kao igranu dramu. Više ga muči golem manjak u budžetu, zbog kojeg su ekipi čak smanjili honorare.
