U zagrebačkom Dokukinu počeo je igrati film "Mila traži Senidu", dokumentarac u režiji Roberta Tomića Zubera koji prati nevjerojatnu priču Mile Janković, beogradske tinejdžerice koja otkriva da je kao beba tijekom rata prošvercana iz Bosne.
Umjesto bajke sa sretnim završetkom, kako su njen slučaj portretirali regionalni mediji, Zuber nas uvlači u mučnu odiseju djevojke koja doživljava rasap identiteta pokušavajući pronaći tragove svojih roditelja i sestre, također nestalih u ratu.
U filmu se redaju članovi izgubljene obitelji, socijalni radnici, privremeni skrbnici, a svatko od njih Mili/Senidi prodaje svoju priču, suprotnu onoj koju je čula prije, ipak polako odmotavajući klupko laži oko njena slučaja, ali i tisuću drugih slučajeva djece odvođene iz BiH u vrijeme rata.
Gerilski uvjeti snimanja utjecali su, naravno, na tehničku kvalitetu materijala, no dojam je upotpunjen vrlo dobrom, dinamičnom montažom Andrije Gvozdića Michla.
Bio je nedavno dokumentarac o snimanju tog filma, zaintrigirala me tematika još tad, (koliko je beba u ratu u bosni odnijeto u nepoznato, to nikad nećemo znati)...pogledat ću film.