Tko god je ijednom primirisao šibenskom dječjem festivalu sa srcem koje zatitra od Dedićeve himne “Zdravo maleni, zdravo svi, mali drugovi, djeco svijeta”, zna da ministrica kulture Andrea Zlatar Violić u subotu na otvorenju 52. MDF-a nije izrekla protokolarnu frazu nego živu istinu.
I dok je odrasle Šibenčane u prvoj festivalskoj noći zabavljala grupa Magazin, nova generacija njihove djece otplovila je u san u čudesnim čunjevima stihova Vesne Parun uglazbljenima u dražesne songove Ladislava Tulača u mjuziklu “Mačak Džingis Kan i Miki Trasi”.
Osobito se to odnosi na tridesetak šibenskih malih i malo većih pjevača, plesača i glumaca koji su u predstavi tumačili sveprisutno mirno, uzbibano, olujno, opasno i susretljivo more.
I repriza je bila krcata
Gledalište ljetne pozornice bilo je prepuno i dan kasnije, na prvoj reprizi predstave koja zaslužuje dug život na pozornici šibenskog kazališta, pod čijim je okriljem nastala, i brojna putovanja. Sjedio sam u prvom redu pa me je svega okupalo to more od djece i njihove predanosti stihovima, glazbi i zadanoj im koreografiji.
Bila je privilegija pomladiti i razgaliti dušu na njihovom ozbiljnom zanosu kakav odraslim umjetnicima prečesto nedostaje, ali u ovom je slučaju sigurno zasluga i čitave autorske ekipe od redatelja Ivana Lea Leme i dirigenta Damira Marušića, do koreografkinje Larise Navojec i voditeljice zbora Ane Gović Blaće.
A treba reći i da plavi svjetlucavi kostimi Mirjane Zagorec, uključujući i plave gumene čizme, sigurno nisu bili zamišljeni za večernjih plus trideset stupnjeva koji malim velikim umjetnicima nisu predstavljali nikakvu poteškoću.
Dječji zanos odraslih
Odrasli glumci s veseljem su dijelili zanos mališana: Šiško Horvat Majcan i Ivo Perkušić kao mačja braća iz naslova, Pero Juričić i Oriana Kunčić kao djed Rok i baba Pimbako, te ostatak obitelji Barbara Nola kao koketna koza Kasi, Antonio Franić kao magarac Žan te zbog sitnoga glasića i falš pjevanja naročito simpatična Maja Kovač kao mačkica Smiljka.
