Glasoviti Željko Senečić, razvikani akademski slikar, scenograf, filmski i tv redatelj i scenarist, u svojoj 80-oj godini prvi put izlaže svoje fotografske radove. Buran radni i životni put, djelomice vezan i za Mani Gotovac s kojom je podijelio i tragediju gubitka kćeri, nije međutim tema njegove izložbe “Bela” u Galeriji Cro Art Photo Cluba u Gajevoj 25 u Zagrebu čija je kustosica Branka Hlevnjak. Senečić je temu posvetio kartaškoj igri čiji službeni naziv belot obavezno mijenjamo nazivom bela.
Često ljudi beli pridaju značenja veća od igre, a zbog izrazite strastvenosti koju izaziva u igrača, često je nazivaju i najvećim testom prijateljstva. No Senečić se ne bavi samo tom dimenzijom igre. On se podvlači igri pod kožu. Fotografira igrače u Klubu ljubitelja belota, pa smišlja i sjajan mali scenarij – priču o profesorici fizike čiji su muževi, strasni igrači bele, prije nje otišli pod zemlju, uskrativši joj poduku iz bele pod izgovorom da su žene preglupe za tu igru. Priča završava kalamburom i predstavlja finu starinsku književnu minijaturu kojoj i ne trebaju dodatne fotografije o beli. Ali one su tu da svojim jezikom i Senečićevim redateljskim smislom za bitno, pričaju još i još o svijetu igre i psihologiji njezinih aktera.
Ovim putem moram se osvrnuti na film Željka Senečića o Miroslavu Krleži "Serbus Krleža". Naime, u filmu je, sasvim neopravdano i iz razloga tipičnih po hrvatski mentalitet, izostavljen spomen autorske ekipe koja je još davne 2005. (3.6.2005. u dvorani MMM centra u Zagrebu) izvela svjetsku praizvedbu najranije Krležine drame "U predvečerje". Glavne uloge tumačili su: Milivoj Beader (Čovjek), Blanka Bukač (Žena) i Ivan Ivanko (Nečastivi). Glazbu za tu potresnu aktovku skladao je renomirani Darko Hajsek, režiju je potpisao Mario Kovač, majstor svjetla bio je Ivan Golić, a producent i ton majstor Nebojša Maksan. Posebnost izvedbe te najranije Krležine drame bila je u tome da se na sceni glazba Darka Hajseka izvodila uživo, u izvedbi ansambla Von Weisse Agram i samog autora. Priliku za svoj debut u kazališnoj fotografiji dobio je osebujni fotograf Christian David Gadler. Ogorčena Krležijanka