Slikarica Valentina Supanz Marinić nakon ciklusa “Toxicity” i fantazmagoričnih prizora krajolika zagušenih toksičnim zrakom i ispražnjenih od života kojima je predvidjela pandemijsko vrijeme, u zagrebačkoj Galeriji Vladimir Filakovac izlaže novi ciklus “Momenti”. Poetika je potpuno drukčija, 17 umirujućih akrila nastalih u posljednjih godinu dana, na koje prenosi bljeskove svoje svakodnevice.
- U pitanju je kombinacija nostalgije i pozitivnih trenutaka, nezaobilazan motiv moje obitelji, ali i čudnovati momenti koji zrcale neku dubinu, nešto više što sam pokušala naglasiti iskrama koje oživljavaju moment koji je prošao i pohranjuju ga u memoriju poput svjetla koje ponovno izvlačimo kad nam je teško. Takva su vremena da se ponekad moramo vratiti u sjećanja kako bi nam ona dala vjetar u leđa za naprijed - kazala je Valentina Supanz Marinić.
Kampiranje, ljetna kiša, slučajni izlazak, posjet lunaparku, radost plesa, neki su od trenutaka u kojima je uhvatila sretniji smisao življenja. “Svaka je slika naracija za sebe. U životnom sivilu, svaka oživljava uhvaćenu toplinu emocije ukazujući na trajna sjećanja koja svijetle u mraku”, kazala je Marijana Paula Ferenčić, kustosica izložbe otvorene do 31. prosinca.
Inače, umjetnička priča Valentine Supanz Marinić (1986.) klasična je priča djevojčice koja odmalena voli slikati i kreće tim putem. Diplomirala je 2012. na ALU u Zagrebu u klasi Zlatka Kauzlarića Atača, za kojeg kaže da ju je izgradio i kao slikaricu i kao osobu. – Svi u klasi zvali smo ga Tatač i bio nam je doista poput drugog oca. Utjecao je na moj način promišljanja, pomogao mi je da brzo shvatim da nećemo uvijek biti mladi, kao i da treba raditi isključivo ono što osjećamo iznutra jer je u umjetnosti iskrenost najvažnija. Tražio je i dozu humora i ironije, ali iskrenost prije svega. Toga se i držim – kazala je i dodala o uzorima: – Uzor su mi svi koji ne odustaju od svoje umjetnosti. Nadam se da neću ni ja.
