Prije točno pedeset godina snimljeni su zadnji kadrovi 'Vlaka u snijegu'. Tada je pao snijeg koji se čekao dvije godine!
U lipnju 1976. premijerno je film, zajedno s mališanima iz Ciglene koji su utjelovili zaigrane, ali složne đake, gledala bjelovarska publika, nekoliko dana kasnije "Vlak u snijegu" prikazan je na 18. jugoslavenskom festivalu djeteta u Šibeniku, da bi zatim otputovao u pulsku Arenu, na jedan od naših najvećih filmskih festivala, gdje je, s najviše glasova publike, postao prvi dječji film ovjenčan nagradom "Jelen". Popularan je među djecom, svjedoče nam glumci, i danas
Komentari 1
VL
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Djeca iz Velikog Sela ostala su bez učitelja, ali ne i bez kompasa. Nisu gubila vrijeme na traženje krivca, nisu se dijelila po interesima ni po “tko je čiji”. Organizirala su se, slušala jedni druge i radila ono što treba.. Upravo ta Lovrakova vjera u odgovornost “malih ljudi” čini srž priče i razlog njezine dugovječnosti. Kad to preslikamo na današnje društvo, kontrast je bolan. Živimo u vremenu stalne povezanosti, ali rijetkog zajedništva. U krizama se češće prepiremo nego pomažemo, češće biramo stranu nego rješenje. Kolektivna odgovornost danas se nerijetko doživljava kao prijetnja, a ne kao snaga, iako bez nje nijedan “vlak” ne može krenuti. Likovi Ljubana i Pere nisu zastarjeli arhetipovi – oni su i dalje oko nas. Razlika je samo u tome što su danas granice mutnije, a sebičnost često umotana u prihvatljive, “normalne” obrasce ponašanja. Upravo zato poruka ove priče i dalje pogađa: nije problem u slabosti, nego u odbijanju da se bude čovjek. U društvu koje je glasno, brzo i često okrutno, ovaj film radi nešto subverzivno: uspori te i kaže – budi čovjek. Jednostavno, ali nimalo lako. I, nažalost, ne uvijek isplativo. Možda je baš zato Vlak u snijegu i dalje živ u kolektivnom pamćenju – jer nas ne tješi, nego nas tiho pita ono najneugodnije pitanje: bismo li mi danas znali zajedno gurati, ili bismo se prvo posvađali oko toga tko treba prvi?