Dva dana prije koncerta u Zagrebu maestro Lorin Maazel doživio je vrlo rijetku počast: u predvorju Bečke državne opere otkrio je vlastitu bistu.
\"Dokle god će stajati zgrada Bečke državne opere, u njoj će stajati i moja bista, pored Mahlerove i Karajanove\", napisao je veliki maestro na svom blogu u koji redovito zapisuje misli i dojmove. Izrazio je zadovoljstvo radom kipara Helmuta Millioniga, uz opasku da je prije trideset godina, kada je bio muzički direktor Bečke opere, ipak izgledao puno mlađe. Ali, osim duhovitih opaski tu su i vrlo ozbiljne misli:
\"Počast otrežnjava... zaslužujem li zaista takvo izvanredno priznanje? U ono vrijeme davao sam sve od sebe, a i u trideset sljedećih godina nastojao sam biti na visini, u svakom nastupu najbolji što sam mogao. Kada se moje napore pohvaljuje, opravdano ili ne, mogu samo biti neizmjerno dirnut i zahvalan\".
U svojoj šezdeset godina dugoj dirigentskoj karijeri Lorin Maazel imao je mnogo posebnih koncerata s velikim orkestrima. Jedna od dojmljivijih glazbeno-kulturno-mirotvornih misija bilo je gostovanje s Newyorškom filharmonijom u Sjevernoj Koreji.
Ipak, posebno mjesto u Maazelovu dirigentskom životu zauzima Bečka filharmonija s kojom je upravo ovaj mjesec prije dolaska u Zagreb održao čak šesnaest koncerata, uključujući i gostovanja u Salzburgu, Luzernu i Londonu. Otvorili su filharmonijsku sezonu u Musikvereinu djelima Čajkovskog i Šostakoviča koja su odabrali i za sinoćnji koncert u Lisinskom kojim je otvorena nova sezona Zagrebačke filharmonije.
Rijetko se koji orkestar i dirigent tako dobro poznaju i toliko dugo druže, više od pola stoljeća, kao Maazel i Bečka i zato je prisustvovanje njihovim koncertima također izvanredna počast i privilegija.
