U pravu je Filip Šovagović kada kaže da najnovija predstava kazališta Gavella “Zagreb 2020” nikada ne bi ugledala svjetlo dana da je sve normalno. U vremenima kada se čini da ništa nije normalno, on i Dubravko Mihanović osmislili su i uspjeli realizirali projekt koji pokreće odlična glumačka energija i isto takva glazba. A o kakvom se pothvatu radi svjedoče dvije činjenice: na sceni je gotovo cijeli Gavellin glumački ansambl, a scena se nalazi u Laubi, jer upravo je Gavella proljetnim potresom najteže pogođeno zagrebačko kazalište.
A što je “Zagreb 2020”? Autori kažu da je riječ o dramskom koncertu, zapravo nizu prizora, slika, sudbina koje možda na najbolji mogući način oslikavaju u što nam se život pretvorio. Forma predstave je rascjepkana, i upravo takva dobro funkcionira, jer na okupu je drži glazba. Tako junaci ove predstave pokušavaju održati sastanak kućnog savjeta, naravno radi obnove zgrade, popraviti stan, ali i sami sebe, pokušavaju od Stožera i inih dobiti dozvolu da im na svadbi bude više od 50 ljudi, pokušavaju skuhati pekmez, ali i bez maske u ljekarni kupiti masku... Ukratko, malo-pomalo lude od korone i potresa, baš kao i svi mi.
Puno je tu emocija koje i sami proživljavamo, puno smiješnih i tragičnih situacija, ali slika koja iskrsava pred očima gledatelja jest Zagreb koji živimo u ovoj nesretnoj godini.
I nije tu riječ samo o koronavirusu i potresu: priča je mnogo šira, u fokusu je mnogo više dijelova života: ljudi su i dalje nesretno zaljubljeni, Zagrepčanke su hrabre, iako ne na rubu, nego u slomu živaca, mladi nestaju u paklu heroina... I možda zbog svega toga “Zagreb 2020” na gledatelja djeluje katarzično. Čovjeku doista jest lakše kada shvati da u paklu nije sam.
Filip Šovagović i Dubravko Mihanović autori su koncepta, tekstova, scenografije i režije. Kažu da nikada nikome neće reći što je čije. I ne moraju jer ovdje su se odlično razumjeli i smisleno nadopunili jedan drugog. Kostime je kreirala Marita Ćopo, a autori glazbe su Šimun Matišić, Fadil Abdulov, Fran Krsto Šercar i Filip Šovagović, koji tu glazbu uživo u predstavi i izvode, uz veliku pomoć Hrvoja Klobučara u ulozi pjevača koji nikada neće napisati hit.
Uz njega glume Bojana Gregorić Vejzović, Andrej Dojkić, Tara Rosandić, Anja Đurinović Rakočević, Amar Bukvić, Tena Nemet Brankov, Sven Šestak, Mada Peršić, Marko Petrić, Đorđe Kukuljica, Sven Medvešek, Antonija Stanišić Šperanda, Natalija Đorđević, Nenad Cvetko, Janko Rakoš, Nikola Baće, Jelena Miholjević, Ranko Zidarić, Siniša Ružić i Anica Kovačević. Neki imaju uloge koje se provlače kroz cijelu predstavu, drugi tek scenu ili ‘scenicu’, poput Nenada Cvetka koji dolazi u ljekarnu kupiti kapi za oči baš kao Nenad Cvetko, ali količina teksta koji izgovaraju ovdje je nebitna. Bitna je zajednička energija koja dokazuje da glumci ne mogu bez glume.
I zato je “Zagreb 2020” i zalog za neka buduća vremena, dokaz da Gavella u svojim redovima ima i potentne autore i odličan ansambl, a valjda dolaze i dani u kojima će svi oni konačno biti kod kuće, štoviše imati i drugu scenu za manja, komornija djela.
