U Šibeniku je u noći s utorka na srijedu završio prvi SuperUho Festival, koji je u tri dana publici servirao nastupe četrdesetak izvođača čiji su se koncerti između gradske plaže Banj i nekadašnjeg pristaništa TEF-a redali od podneva do zore. Festivalu su prethodila dva ekskluzivna nastupa američkih indie rock heroja The National na obnovljenoj tvrđavi Sv. Mihovila, za koje su se karte razgrabile čim su stavljene u prodaju, pa je većini publike ostalo da ih poslušaju na trećem po redu šibenskom koncertu, onom na glavnoj festivalskoj pozornici u nedjelju navečer.
Iscrpljeni The National
Oni koji su ih dan prije slušali na zaista dirljivom koncertu na Sv. Mihovilu nisu mogli ne primijetiti vidljiv manjak energije na najvećem od tri koncerta omiljenog benda, no to nije poremetilo raspoloženje horde posjetitelja koja je umjesto na čitav festival očito došla ciljano na koncert najrazvikanijeg benda. U ostalim terminima, naime, osjetio se veći ili manji nedostatak publike, što je bilo najuočljivije na drugom danu festivala, koji je i sadržavao najmanji broj široj publici prepoznatljivih atrakcija. Mnogi su tako propustili (ili prerano napustili) izvrstan koncert Tuxedomoona, koji ubrajamo u najmagičnije trenutke festivala, zajedno s nastupom Chelsea Wolfe koja se poput mistične svećenice ogrnute u bijelu halju koja je vijorila na vjetru, zatvorenih očiju, izbjegavajući izravnu komunikaciju sa slušateljima, poigravala mogućnostima svojeg glasovnog raspona, dok se pred pozornicom publika tiho njihala, kao u transu.
Takvi mirni, meditativni koncerti tipični su za program Žednog uha, brenda pod kojim nam promotor Mate Škugor već gotovo dva desetljeća otkriva nove izvođače iz cijelog svijeta.
Upoznali nove bendove
Preseliti koncept Žednog uha u grad u kojem je do prije godinu dana organizirao mnogo komercijalniji festival Terraneo bio je rizik koji mu se vjerojatno nije silno financijski isplatio, no prvim SuperUhom pokazao je da u Hrvatskoj itekako ima slušatelja koji dovoljno vjeruju njegovu glazbenom ukusu da će se zaputiti u Šibenik i onda kada program festivala ne nudi svima poznata imena poput (Terraneovih) The XX, Liars ili Mogwai.Štoviše, svi posjetitelji s kojima smo razgovarali bili su iznimno zadovoljni programom festivala, naglašavajući da su na njemu otkrili neka nova imena te uživali u već znanim sastavima koje dosad nisu imali prilike čuti uživo, poput britanskih Fuck Buttonsa koji su uzbudljivom, intenzivnom i (pre)glasnom elektronikom zadnjeg dana festivala razorili osjetila publike koja se tri dana uljuljkivala u nešto suptilnije ritmove.
– Festival je prošao i bolje od planiranog, a sada je jasno da prostor prima i više od predviđene i dosegnute brojke od 2500 ljudi pa već u startu imamo odličnu početnu poziciju za daljnje razvijanje ovog projekta – rekao nam je jučer umorni Mate Škugor, najavivši da SuperUho svakako ide dalje.
