Znamo da postoji brak iz ljubavi, a postoji i brak iz interesa. Dapače, kad su Johnnyja Štulića svojedobno pitali što je važnije za dugotrajan brak, ljubav ili funkcionalnost, odgovorio je – funkcionalnost.
Priča Siniše Škarice i Jugotona, tj. Croatia Recordsa, već je nekoliko dekada jedan od najsretnijih diskografskih brakova u povijesti domaće diskografije. Ne samo brak iz ljubavi (diskofilske i diskografske) i interesa (pozitivnog dakako), nego i funkcionalna veza koja je tijekom godina iznjedrila neke od najzanimljivijih diskografskih pothvata na domaćem terenu.
Škarica je kao urednik i glavni urednik Jugotona odradio svoj dio diskografske priče tijekom sedamdesetih i osamdesetih kad su se postavljali novi parametri u domaćoj diskografiji, i kasnije, a ovo što dobivamo zadnjih godina u pisanom obliku zbroj je stečenog iskustva, znanja i podatka te entuzijazma koji su Škaricu učinili važnim domaćim kroničarom glazbene scene i njezina nastanka i odrastanja.
Važan je tu i pristup arhivi Croatia Recordsa, koji Škarica pretpostavljam zna napamet, pa je spoj profesionalnog puta i vještina pripremanja važnih box setova i tematskih izdanja Škaricu s vremenom pretvorio u čovjeka koji je iscrpno “kronologizirao” domaću diskografsku povijest. Poštujući visoke standarde takvih pothvata iz svijeta, Škarica je uz svako CD izdanje zapakirao i cjelokupnu ponudu s iscrpnim podacima, pridruženim tekstovima, anotacijama i objašnjenima. Mnoga od njih skupljena su u knjizi “Tvornica glazbe: priče iz Dubrave”, epskoj knjizi u kojoj mogu uživati i glazbeni profesionalci skloni otkrivanju detalja iz povijesti (ovom prilikom između 1947. i 1969), ali i široka publika željna znanja i atraktivnih priča o prošlosti domaće glazbene scene.
Znamo li da govorimo o osobi koja izvornim zanimanjem nije “pisac”, još je jasnije koliko su njegove knjige “Kad je rock bio mlad” i upravo objavljena povijest Jugotona “Tvornica glazbe: priče iz Dubrave”, pomogle u objedinjavanju ključnih podataka iz povijesti domaće diskografije.
Kao da se vodio idejom da ne bi poslije bilo “prohujalo s vihorom”, Škarica je marljivo i atraktivno, u sklopu 70-e obljetnice diskografske kuće iz Dubrave (Croatia Records je i izdavač ovog opsežnog pothvata), zapakirao svoje ranije tekstove i postavio ih u sveobuhvatan niz, tekstove koji su ranije pedantno pratili spomenuta diskografska izdanja koja je kao urednik pripremao.
Jednostavnije rečeno, to su ona tematsko-povijesna izdanja kojima u utrci za Porina u toj kategoriji nitko nije mogao konkurirati. Od uvodnog razdoblja šlagera između dva rata, pedesetih godina Ive Robića, Zvonimira Krkljuša, Rajke Vali i Brune Petralija, “Melodija Marija Kinela”, “101 dalmatinske”, početaka Gabi Novak, Ljube Kuntarića, preko “Zvuka šezdesetih”, “101 meksikanske”, poglavlja “Doba festivala” i brojnih CD izdanja edicije “Kronologija” (dva box seta sa sto izvornih snimaka i petnaestak pojedinačnih CD izdanja), do “Zvuka šezdesetih” i “Zlatnih kolekcija”, “Autobusa Calypso” i pojedinačnih CD izdanja posvećenih Mattu Collinsu, Bijelim strijelama, Crvenim koraljima, Peri Gotovcu, Dragi Mlinarcu i Grupi 220, Miši Kovaču, Arsenu Dediću i mnogim drugima, Škarica je tijekom godina urednički pedantno “objavio povijest”.
Treba naglasiti da je knjiga “Tvornica glazbe: priče iz Dubrave” prva od ukupno tri. Svi mi koji smo ta CD (re)izdanja, goleme povijesne CD boxove i zaokružene priče o glazbenim karijerama pratili i pisali o njima u novinama, znamo koliki su trud i znanje, istraživanje po arhivu i povijesnom pamćenju (ili zaboravu), uloženi u njih. Sad su, u prvom tomu projekta “Tvornica glazbe: priče iz Dubrave”, ti tekstovi prikupljeni na jednom mjestu u lijepo ilustriranoj knjizi na više od 400 stranica, u grafičkoj opremi Sanje Bachrach-Krištofić i Marija Krištofića koji su iznjedrili i efektnu naslovnicu knjige koja prati Škaričinu epopeju diskografa i diskofila.
Kao i prva Sinišina knjiga, izvrsna “Kad je rock bio mlad” – koju sam svojedobno nahvalio kao prvi projekt koji je povijesno utemeljeno i staloženo objedinio podatke iz prvotne faze razvoja domaće glazbene scene i diskografije – “Tvornica glazbe: priče iz Dubrave” krucijalan je projekt koji odabranom razdoblju daje insajderski diskurs pun podataka, činjenica i faktografsku iscrpnost. Od zaborava brani čitavo jedno razdoblje o kojemu i protagonisti pričaju “legende” pa je bio potreban Škarica da tijekom godina sve to postavi u realniji prostor i okvir.
Možda je najbitnije u cijeloj priči što je o životno “primijenjenoj” taktici, koja je uz priložene tekstove, ali i popratna CD izdanja, sasvim konkretno davala i glazbene dokaze i tekstualnu nadgradnju, (s)udar na sva čula. Doista, među stotinama tisuća snimaka u arhivu Croatia Recordsa, Škarica je tijekom godina prokopao najdublje i na uvid javnosti dao zvučne dokaze epoha koja bi zamalo bile izgubljene bez svih tih diskografskih pothvata. Ponovimo, Škarica je objavio povijest, ali je nije “izdao”, nego joj je dao kontekst i zadovoljštinu.
