Roštilj, vrtna zabava, proslava rođendana i cijela obitelj na okupu. Kada se rafali obruše na to dvorište, ono ostaje pokriveno mrtvim tijelima – njih 18. Preživjeli su samo maleni dječak od osam godina i njegova majka, i to pukim slučajem. Živi su, ali u bijegu, svjesni da moćni narkoboss i njih želi mrtve, jer to je njegov obračun s njihovim ocem i mužem, novinarom koji je objavio tekst o njemu i njegovim poslovima.
No roman Jeanine Cummins “Američka prašina” (Znanje, urednica Nataša Pejić, prijevod Mirjana Čanić Kukilo) nije priča o narkokartelima i zlu koje oni čine u zemljama kojim vladaju, već roman o bijegu, očajničkom pokušaju da se majka i njezin dječak domognu sigurnosti SAD-a. Stoga je to i roman o Trumpovoj Americi i raširenoj retorici kako u njegovu zemlju iz Meksika i ostatka Južne Amerike dolaze kriminalci, zlotvori, neradnici...
Autorica je, pričajući priču o migrantima koji putuju na krovovima teretnih željezničkih vagona, stvorila sliku koja jasno dočarava očaj koji tjera ljude da učine ono što se doista čini neizvedivo, poput mame koja sa malenim dječakom skače na krov vlaka u pokretu. No mnogo jače od tog opasnog putovanja, pljački, silovanja, otmica kojima su migranti izloženi, u čitatelju odjekuje društveni kontekst u kojem se sve to događa.
Riječ je o teško korumpiranim društvima u kojima vlada zakon jačeg, pa tako mafijaši jednostavno mogu činiti baš sve, jer na svakoj stepenici imaju nekog svog, a to znači da ne postoji način, a kamoli pravda i zakoni, koji bi štitili ugrožene. Čitajući ovaj odličan roman nemoguće je ne biti zahvalan na zemlji u kojoj smo se rodili, i na tu zahvalnost ne utječu svi naši Janafi, Agrokori, Gradska groblja... politički ples s koronavirusom, zagrebačke rane od potresa. Sve to jest naša stvarnost, ali je ništa prema onome u čemu žive milijuni ljudi čiji životi nestaju u treptaju oka. To, naravno, nikako ne znači da se ne treba boriti da i mi živimo bez korupcije, jer ovo je slika o tome što se dogodi kada te borbe nema.
