Ponori
Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora
Komentari 3
zijeeev...
Moj savjet: Tko piše mora dva puta čita. Ako ništa da se srežu klišei i pakovanja, kao ona redefinicija Svatko ima svoga križa na kraju i ona opširna psihohoanaliza džukela na početku. Izašao mi bona taj Rex na nos. Pričaa podgrijava ojađenost u ljudima, što jest politikanstvo ali nije umjetnost. Stvarno, čega se god ovdje latim sluzavo je i nepodatno za hvatanje, spašavanje. Tko god da je napisao biografiju, opet uturava Domovinski rat. Od 1991 svi građani Republike Hrvatske, i djeca i odrasli, su bili u Domovinskom ratu, pa naravno i naša Ivana. Čemu onda služi ova opće-poznata informacija?
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Kao i mnoge ovdje do sada objavljene, još jedna seinfeldsovska priča - o ničemu. Dosadnjikava i lijeno nezanimljiva. Pravedničko spominjanje državnih dužnosnika, politikanata i firmi prodanih za jednu kunu budi uspomene na sam autoričin osoban angažman u stranci koja je za sve prethodno nabrojano debelo i zaslužna. Vječno je pitanje: treba li autora poistovjećivati s likovima koje je izmislio ili bi on sam trebao biti moralna vertikala i u privatnom životu pa da tekstovi koje piše budu vjerodostojniji, a ne obično licemjerje. Volim vjerovati da je ovo drugo, iako…