Slavljeničke, 30. Gavelline večeri u subotu je otvorio HNK Split s “Idomenejem” Rolanda Schimmelpfenniga u režiji Renea Medvešeka. Priču o junaku koji se kao dio pobjedničke vojske vraća iz desetogodišnjeg trojanskog rata, da bi stradao nadomak obala rodne Krete, autor donosi kroz grčki kor. On ih, doduše, ne zove tako, za njega je to skupina muškaraca i žena koja pripovijeda, komentira, bira strane u ovoj krvavoj priči o ratu, žrtvi, prokletstvu bogova...
Redatelj i scenograf Rene Medvešek desetero splitskih glumaca postavlja na crnu scenu na kojoj je tek jedna prepreka preko koje dolaze blizu publici. Oni izgledaju kao grupa ljudi doslovno skupljena tu u Frankopanskoj (ili tamo u Marmontovoj)... i nakon zvukova zadarskih Morskih orgulja upotpunjenih glazbom Matije Antolića, započinju svoju priču.Na trenutak su likovi iz te priče, već sljedeći tek puki komentatori, gotovo suci. Može li se vlastiti život platiti tuđim i to životom vlastita djeteta?
Odgovor ne doznajemo, jer svaki novi odvojak priče vodi ih u nekom drugom smjeru.Zanimljiv tekst, kao i kontekst u kojem ga autor stavlja, ovdje je sveden na sat vremena koji teško može zadržati pozornost gledatelja, jer nalikuje na vježbu (negdje na prvoj godini glume), a ne na predstavu.
