Plesač na krovu
Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora
Komentari 2
VL
ON
Manična priča. Šteta. Još mi je u sjećanju ona njegova s kojom je osvojio prvu nagradu, prije desetk godina. E, ta je bila stvarno dobra!
VL
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Svašta, čega se ova priča sve nije dohvatila. Granatiranje, ljubomorna žena, nadmetanje dvaju klinaca, pošandrcani ćaća na krovu, babe i žabe. Da parafraziram citate iz Alana Forda: Imao je pravo moj prijatelj Robespierre - da je giljotinirao sve glupane, bilo bi nas daleko manje na svijetu. Ili, nemojte više pisati priče, osobito ne na vidljivim mjestima. Ima ljepših i plemenitijih zanimanja.